Cijenjeni filmski kaskader Sonny Hooper (B. Reynolds) radi na novom filmu, špijunskom trileru "The Spy Who Laughed at Danger" redatelja Rogera Deala (R. Klein) i producenta Maxa Bernsa (J. Marley). Vrlo uspješan u svojoj dugogodišnjoj karijeri, Sonny ipak osjeća da njegovo vrijeme polako prolazi. Pritom mu najveću podršku daje djevojka Gwen (S. Field), kći njegovog starijeg umirovljenog kolege Jocka Doylea (B. Keith). Nakon što je pri snimanju scene pao s nebodera i ozlijedio leđa, Sonnyju je jasno da njegovo zdravstveno stanje više ne dopušta opasni posao. Redatelj Deal stoga angažira mladog i perspektivnog kaskadera Skija Chinskog (J.-M. Vincent) kako bi zajedno sa Sonnyjem dovršio film. Međutim, Sonny se osjeti gurnutim u stranu strahujući da će u mirovinu otići na najgori mogući način - bolestan i bez završnog rezultata o kojem bi se pričalo dugo nakon njegova odlaska.
Prilika za to ukaže mu se kada Deal predloži snimanje spektakularne završne scene u kojoj bi Ski i on nakon bjesomučne jurnjave automobilom u grotlu niza eksplozija vozilom preletjeli preko srušenog mosta iznad provalije. Sonny pristane, ali od producenta zatraži dotad nezabilježen honorar...
Premda su kritičari "Hoopera" ocijenili ozbiljnijim ostvarenjem s ambicijom da se posao filmskih kaskadera predstavi kao vrlo važan i opasan segment mnogih produkcija, publika je reagirala suzdržanije nego pri prethodnom filmu. Razlog je svakako određena nedorečenost cijele zamisli, odnosno ne odveć spretno kombiniranje različitih žanrovskih obrazaca, od komedije preko akcije do drame. Pritom ne čudi da je redatelj Needham želio naglasiti ozbiljnost rada kaskadera u Hollywoodu, jer se i sam, baš poput Burta Reynoldsa, u svojoj karijeri bavio tim poslom.
Treba priznati da je "Hooper" istodobno i vrlo dinamičan i uzbudljiv film, osobito pri maestralno režiranoj završnoj sekvenci, pa mu ni scenaristička lutanja ne mogu oduzeti epitet solidne filmske zabave. Burtu Reynoldsu, velikoj glumačkoj zvijezdi 70-ih "Hooper" je značio svojevrsnu prekretnicu u popularnosti, iako je s redateljem Needhamom, u komercijalnom smislu, i dalje uspješno surađivao (Trka Cannonball I i II, Smokey i bandit II). Naposljetku, film je 1979. nonimiran za Oscara u kategoriji najboljeg zvuka.