Moj put (2023)
Moj put (Originalni naziv)
dokumentarni
Teme: iseljenici iz Hrvatske, povratnici u Hrvatsku i stranci koji Hrvatsku zovu novi dom
Novi triptih serije Moj put otvaramo pričom iz Istanbula, multinacionalnog i multikulturnog megapolisa, jedinog grada na svijetu koji počiva na dva kontinenta - europskom i azijskom. Istanbul - i njegovih više od 20 milijuna stanovnika zajedno s hordama turista, dnevnih migranata, putnika namjernika - nikada ne spava. Užurban, kaotičan, šarolik, promišljeni spoj modernog i starog. Dali su svoj obol istanbulskoj prošlosti i sadašnjosti minulih stoljeća i Hrvati-Levantinci, trgovci i mecene Dubrovačke Republike. Katolici koju su daleko od domovine čuvali svoju tradiciju, jezik i običaje. A tako je i danas. Snažne su spone između Hrvatske i Turske, uostalom najmanje dvjestotinjak je zajedničkih riječi, drugačijeg izgovora, ali istoga značenja. Mlađahne Ayla i Sofija, obitelj Pusić, Svea i njezin suprug Savas, poduzetnička obitelj Suzer, hrvatska konzulica Ivana, Nataša... samo su neki od naših domaćina koji su nam otkrili vrline i mane drevnoga Istanbula.
Režija: Silvija Trnčević
Scenarij: Silvija Trnčević
Uloge:
Kroz iskustva i priče jednog ili više sugovornika progovaramo o osobnim iskustvima i posljedicama donesenih odluka, prilagodbi novoj sredini, asimilaciji...Mahom su to mladi, obrazovani ljudi i obitelji, sklone promjenama.
Preseljenje u neku drugu sredinu oni drže još jednim velikim i korisnim životnim iskustvom, otvorenih su nazora... Domovinu, kako kažu, nose u srcu i ne isključuju da će joj se ponovno vratiti, ali objeručke prihvaćaju prednosti života u "iseljeništvu". Napominjem da su priče afirmativne i odmakle su od uvriježene slike naše dijaspore koja je desetljećima odlazila "trbuhom za kruhom". Vidjet ćemo priče iz Austrije, Irske, Švicarske, Belgije, Njemačke, Italije, s otoka Brača... A u povodu stote obljetnice smrti prve hrvatske skladateljice Dore Pejačević u Našicama i Beču snimljene su i "Dvije Dore".