Sylvia (2003)

Sylvia Plath (G. Paltrow) je ne samo jedno od najvećih imena američkog pjesništva, nego i jedan od mitova američke kulture iz vremena kada je poezija bila mnogo zanimljivija širokoj publici no danas. Samoubojstvo lijepe, iznimno nadarene mlade žene provociralo je niz interpretacija mogućih razloga tog čina.Mnoge su (često s naglašenim feminističkim stavom) isključivu krivnju pripisivale ponašanju njezinog supruga, značajnog britanskog pjesnika Teda Hughesa (D. Craig), druge su je tražile u tadašnjim društvenim prilikama i odnosu društva prema visokim duhovnim vrijednostima, neke su pak ukazivale na njezinu psihičku nestabilnost koja ju je navela na prvi pokušaj samoubojstva još u vrijeme studija ili tražile dublje motive u njezinom pjesništvu u kojem se spominje kako su neki stvoreni za smrt ili da žena u smrti dosiže savršenstvo...
Jeffs briljira u kreaciji razdoblja u kojem se radnja zbiva i prikazu tadašnje atmosfere (u čemu joj znatnu pomoć pruža i kamera za taj film nagrađivanog Johna Toona), vrlo dobro režira pojedine, često vrlo dramatične situacije.
Dojmljive su interpretacije G. Paltrow i D. Craiga u glavnim ulogama, ali i ostali vrlo uspješni interpreti, osobito B. Danner (u stvarnom životu majka Gwyneth Paltrow) u ulozi Sylvijine majke Aurelije koja vrlo efektno pokazuje ne samo ljubav prema kćeri nego i odnos američkog srednjeg staleža prema kulturi i poeziji, te sjajni M. Gambon u ulozi susjeda koji vrlo efektno pokazuje staložen odnos kulturnog čovjeka koji ima razumijevanja za Sylvijine probleme, ali je istodobno jasno koliko su mu one strane i koliko je Sylvia duboko zašla u svijet iz kojeg više ne može uspostaviti komunikaciju s drugima.