U Rimu nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata jedan od većih problema je kako doći do ugodnog stambenog prostora. Među onima koji traže stan je i dobrodušni Beniamino Lomacchio (Toto), siromašan čovjek koji je sa svojom obitelji, suprugom Amaliom (A. Mangini), kćeri Aidom (L. Molfesi) i sinom (M. Gattari), tijekom ljeta živio u razredu jedne škole. Nakon što ih isele zbog početka nove školske godine, Beniamino se ponada da bi njegova obitelj mogla pronaći skroman ali ugodan smještaj kod stanodavca koji neće previše naplaćivati stanarinu. Nakon što se jednog dana usele u kuću čuvara groblja, odatle će pobjeći kad im se učini da su vidjeli duha, slijedi smještaj u ateljeu jednog slikara...
Glavni pokretač ove komedije je legendarni talijanski komičar Toto. Pravim imenom Antonio Vincenzo Stefano Clemente, Toto je bio jedan od najcjenjenijih i najpopularnijih talijanskih i europskih komičara, ujedno i ugledni scenarist, pjevač i tekstopisac kojeg se drži jednim od najvećih talijanskih umjetnika 20. stoljeća, o čijoj je važnosti govorio i glasoviti pisac, filozof i semiotičar Umberto Eco.
Majstor verbalnih dosjetki i tjelesnog gega, koji je tradiciju pučke komedije spretno nadograđivao elementima klasične filmske komedije i burleske nijemog filma, Toto je komičarsku karijeru započeo nastupima u klubovima i kazalištu, da bi se na filmu afirmirao ulogama sitnih varalica i podrugljivih narodskih ljudi koji ismijavaju navade i snobizam pripadnika viših društvenih krugova. Često je djelovao i kao filmski scenarist, a njegovo današnje ostvarenje jedan je od osam filmova koje su redateljski potpisali Steno i Mario Monicelli, majstor populističke komedije s elementima farse i satire kojemu je ovo bio formalno treći redateljski projekt, a suštinski prvi koji je režirao samostalno i pod vlastitim imenom.