430. je g. pr. Kr., a Hipon je već mjesecima pod opsadom Vandala. Sv. Augustinu u ovome je trenutku sedamdeset godina i ima priliku pobjeći iz grada brodom koji je po njega poslao Papa, ali usprkos pritiscima koje na njega vrši njegova unučica Lucilla, sv. Augustin ostaje u gradu. Pokušava postići dogovor s Vandalima, ali u tome trenutku u grad dolazi skupina rimskih vojnika, koji predvođeni mladim Giovinom odluče pokušati srušiti neprijatelja. Jedne večeri sv. Augustinu pruži se prilika da mladomu Giovinu ispripovjeda svoju životnu priču.
Priča se otvara teškim porodom kojim je sv. Augustin došao na svijet, a nastavlja njegovom buntovničkom adolescencijom. Augustin se rodio u Tagasti. Dok je njegov otac Patricije bio poganin, majka mu je bila gorljiva kršćanka. Na studij odlazi u Kartagu, gdje je bujao razvratan i pokvaren život, a u tu je močvaru i on uronio. Našao si je "prijateljicu", s njome je održavao nezakonitu vezu i imao sina Adeodata.
Uskoro upada u mrežu Manijevih učenika te postaje manihejac. Nakon što je završio studij, Augustin je u Tagasti postao profesorom. Tu je službu obavljao 13 godina, ali želja za karijerom ponovno će ga odvesti iz Tagaste u Kartagu, a poslije će i u Rimu predavati retoriku. Nakon rada u Rimu, Augustin je napokon g. 384. dobio novo namještenje u carskoj rezidenciji u Milanu, gradu koji je tada bio prijestolnica Zapadnorimskoga Carstva. Uz sve uspjehe na profesorskom, retorskom i filozofskom polju, uz udovoljavanje strastima, prati ga stalno neki unutarnji nemir. Međutim, Milano će postati odlučna točka njegova života. U Milanu je Augustin susreo biskupa sv. Ambrozija (340-397), u kojem je našao sebi dostojna partnera u raspravljanju o najvažnijim životnim pitanjima, o problemima koji su njega samoga mučili. Augustin je još nekoliko tjedana nastavio svoju službu profesora govorništva, a onda se zahvalio.
Skupa s majkom, sinom i nekim prijateljima povukao se na ladanjsko dobro nekog svoga prijatelja u blizini jezera Como. Prijatelji su mu omogućili dulji skroviti boravak ondje. U uskrsnoj noći 23. travnja 387. primio je iz ruku milanskoga biskupa, svetoga Ambrozija, sakrament krštenja zajedno sa svojim sinom Adeodatom. Na povratku u Afriku Monika je umrla u Ostiji, lučkom gradu na ušću Tibera u Tirensko more. Stari je mjesni biskup Valerije predložio zajednici da mu izaberu svećenika koji će mu pomagati, a osobito u propovjedničkoj službi. Augustinova prisutnost u crkvi nije ostala nezapažena. Njegovo je svećeničko ređenje bila odlučena stvar. Zaređen je za svećenika 391. godine. Augustin će 5 godina kasnije, g. 396., kao biskup naslijediti Valerija u Hiponu, drugom po važnosti gradu rimske Afrike, te će i u najtežim trenucima ostati uz svoj narod.