Novinar, uvjeren da ispravan cilj opravdava beskrupulozna sredstva, spastičar i komičar, putuju u Sjevernu Koreju s jednom misijom - nasmijati ljude u jednom od najstrožih režima na svijetu. Lažno se predstavivši kao mala prosocijalistička kazališna skupina u programu kulturne razmjene između Danske i Sjeverne Koreje, "Crvena kapela" dobiva dopuštenje da otputuje u Sjevernu Koreju i odigra nekoliko predstava za izabranu publiku.
Dva člana trupe, Jacobi i Simon, tamo su rođeni, ali su kao djeca usvojeni u Danskoj, a ovo je njihova priča o suočavanju s vlastitim biološkim korijenima i pokušajem da izvedu predstavu u dijelu svijeta gdje humor i humanost žive u slabim uvjetima, a zajedništvo je tempirana umjetna bomba koja zastrašuje.
Vođen parolom "humor je najslabija točka diktatorskih sistema", redatelj ulazi u različite sfere društva i samu bit diktatorskog sistema Sjeverne Koreje, cinično tepajući "dragom Vođi" pri svakoj komunikaciji s korejskim dužnosnicima. Ovo je priča i o susretu između slobodnomislećeg i totalitarnog društva koje svoje građane drži pod kontrolom: 23 milijuna građana Sjeverne Koreje pod željeznom su paskom dragog vođe generala Kim Jong-ila.
Naslov "Crvena kapela" referira se na komunističku špijunsku organizaciju u nacističkoj Njemačkoj koja je operirala pod imenom "Rote Kapelle".
Nagrade: Sundance Film Festival - velika nagrada žirija u kategoriji "World Cinema - Documentary"; Nordisk Panorama - najbolji nordijski dokumentarac