Macbeth (1948)

Škotska tijekom prve polovice 11. stoljeća. Među brojnim vojnicima i ponosnim podanicima kralja Duncana (E. Sanford) je i mladi plemić Macbeth (O. Welles), čovjek oženjen lijepom i vrlo ambicioznom Lady Macbeth (J. Nolan). Kad jedne noći u pratnji svog kolege i prijatelja Banquoa (E. Barrier) naleti na tri vještice, Macbeth od njih čuje proročanstvo da će jednog dana postati kralj, te da velika budućnost čeka i Banquove sinove. Iako ih vještičje riječi izuzetno uznemire, Macbeth i Banquo u svemu odluče raspraviti naknadno. No kad za proročanstvo dozna Lady Macbeth, ona supruga počne nagovarati da ubije kralja i zauzme njegovo mjesto. Kad to Macbeth ubrzo i napravi, smjesta ga počnu mučiti savjest i osjećaj grizodušja. Sve više razdiran sumnjama i paranojom, Macbeth će uskoro postati uvjeren da ga svi žele ubiti.
Welles je u scenarij znamenite tragedije Williama Shakespearea unio brojne izmjene, pa je tako dodao scenu s vješticama i naglasio njihovu prisutnost, želeći time istaknuti njihovu važnost. Pored toga što je zbog cenzure izmijenjen i znatno ublažen govor čuvara ulaznih vrata na dvorcu, velike su promjene izvedene i uvođenjem kod Shakespearea nepostojećeg lika svećenika koji izgovara molitvu svetom Mihovilu, čime je Welles prema vlastitim riječima želio apostrofirati sukob poganstva i kršćanstva. Shakespeareovo je djelo izmijenjeno i u detaljima u kojima se sugerira da je Lady Macbeth prije svog supruga kralju Duncanu zadala smrtonosni ubod, kao i u sceni njezina mjesečarenja. Također, u naknadnoj su montaži iz filma izrezane sve uvodne scene s kraljem Duncanom, baš kao što je potpuno izbačen lik kraljeva drugog sina Donalbaina.
Svoju interpretaciju "Macbetha" Welles je duhovito opisao kao "savršen spoj "Orkanskih visova" i "Frankensteinove nevjeste"", a na ekranizaciju ovog Shakespeareova djela odlučio se zbog nemogućnosti adaptiranja "Othella". I u "Macbethu" se Welles na vrlo intrigantan i sugestivan način bavi stanjem kaosa te osjećajima straha, krivnje i paranoje, odnosno nekima od svojih omiljenih motiva. Pored J. Nolan (Velika žega, Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea), tu su D. O´Herlihy (Kritična točka, Posljednji zvjezdani borac) i R. McDowell (Kleopatra, serijal "Planet majmuna").