Život lijepe Oharu (1952)

LIFE OF OHARU / SAIKAKU ICHIDAI ONNA (Originalni naziv)

drama

Sredovječna gejša prisjeća se svoje traumatične i teške prošlosti

 
Režija: Kenji Mizoguchi
Scenarij: Yoshikata Yoda, Kenji Mizoguchi, Saikaku Ihara
Uloge: Kinuyo Tanaka, Toshirô Mifune, Tsukie Matsuura, Ichirô Sugai, Kiyoko Tsuji...

Filmografija

Riječ je o ostvarenju realiziranom na početku posljednjeg razdoblja Mizoguchijeve karijere, filmu u kojem se na maestralan način posvetio svojoj omiljenoj temi, prikazu teškog položaja žena i njihove degradacija u patrijarhalnom i represivnom feudalnom društvu.

Emotivna Oharu (K. Tanaka) sredovječna je gejša koja se, 1686. godine, boraveći u jednom hramu u Kyotu, prisjeća svoje prošlosti. Kao mlada i privlačna djevojka te kći uglednog samuraja Shinzaemona (I. Sugai), Oharu je uživala status dvorske dame u carskoj palači. No tada se Oharu snažno zaljubila u slugu Katsunosukea (T. Mifune), čovjeka iz niže klase zbog čega je prognana iz glavnog grada. Vrativši se ocu na selo, pod njegovom je prisilom ubrzo postala konkubina feudalca Harutake Matsudairea (T. Konoe), oženjenog neplodnom suprugom (H. Yamane). Nakon što je Matsudaireu rodila sina, Oharu je zbog intrige bila prisiljena ponovno se vratiti ocu, koji ju je uskoro prodao u bordel kao gejšu.

Kad je naposljetku upoznala siromašnog ali poštenog radnika Yakichija Ogiya (J. Uno), Oharu je povjerovala da je konačno pronašla muškarca koji ju voli i kojeg ona može voljeti. No ubrzo poslije njihova vjenčanja on je ubijen, pa se očajna Oharu najprije okrenula prosjačenju, da bi naposljetku postala gejša. U međuvremenu, njezin je sin odrastao do dobi u kojoj je i sam postao gospodar...

Fascinantna drama glasovitog japanskog scenarista i redatelja Kenjija Mizoguchija (Legenda o Ugetsuu, Intendant Sanshô, Gospođica Oyu), godine 1952. prikazana u konkurenciji festivala u Veneciji na kojem je i nagrađena, izuzetno je uspjela ekranizacija romana "Koshuku Ichidai Onna" uglednog japanskog pjesnika i prozaika iz 17. stoljeća Ihare Saikakua.

Mizoguchi je bio trajno preokupiran ženskim temama, a njegove su protagonistice hrabre, požrtvovne i obitelji privržene žene spremne na poniženja i podnošenje žrtve, često u kontrastu s egoističnim, nezrelim i neodgovornim muškarcima. Bavljenje sudbinama žena u okrutnom i neprijateljskom svijetu bilo je motivirano traumatičnim događajem iz njegova djetinjstva, kad je redateljeva sestra pred njegovim očima prodana u gejše, a taj je događaj obilježio čitav umjetnikov život.

Baš zbog toga u njegovim filmovima gejše uvijek imaju poseban tretman, bez obzira na njihove dramske funkcije on ih prikazuje na dostojanstven i empatičan način, te su i kao sporedni likovi uvijek nešto pomnije i suptilnije katakterizirane. Ovaj film je snažno socijalno kontekstualizirano i moralistički intonirano djelo koje imponira dojmljivim prikazom različitih segmenata japanskog društva u 17. stoljeću, baš kao i impresivnim oblikovnim prosedeom uz uporabu srednjih planova, polutotala i totala u kojima se protagonistica doima malenom i posve izgubljenom. Mizoguchijeva režija je neopisivo sugestivna, on vješto izbjegava izraženiju melodramatičnost te se oslanja na izvrsne nastupe postave predvođene fantastičnom K. Tanaka (Legenda o Ugetsuu, Balada o Narayami).


Komentari (0)

Foto