Kad dozna da mu majka Dona Ester (P. Villegas) leži na samrtnoj postelji, mladoženja Oliviero Grajales (E. Márquez) zaključi da mora prekinuti bračno putovanje i posjetiti majku u rodnom gradiću na obali u meksičkoj državi Guerrero. A kad se nađe s njom, Dona Ester zatraži da joj sin odmah otputuje u grad Petatlan i ondje potraži gospodina Figuerou (M. Noriega), odvjetnika koji će joj sastaviti oporuku.
Vožnja do Petatlana traje puna dva dana, a putuje se rasklimanim autobusom koji vozi temperamentni Silvestre (L. Aceves Castaneda). Tijekom putovanja Oliverio će upoznati mnogo neobičnih i slikovitih ljudi te doživjeti mnogo pomalo nadrealnih zgoda, a naposljetku će susresti atraktivnu Raquel (L. Prado), vatrenu i senzualnu djevojku kojoj se on očito sviđa. Zbližavajući se s Raquel, Oliverio će shvatiti da bi zbog nje mogao i promijeniti svoje životne planove...
Nepretenciozna, lepršava i vrlo zabavna romantična komedija glasovitog Luisa Bunuela (Andaluzijski pas, Diskretni šarm buržoazije, Taj mračni predmet želja), godine 1952. s uspjehom prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu a godinu poslije nominirana za pet meksičkih filmskih nagrada Ariel, jedno je od manje ambicioznih ali svakako ne i manje uspjelih ostvarenja velikog filmaša.
Španjolski pjesnik, autor priče Miguel Altolaguirre se kao i Bunuel pred Francovim režimom sklonio u Meksiku jednom prilikom je s pomalo ekscentričnom suprugom kubanskog podrijetla Maríom Luisom putovao obalom meksičke države Guerrero, a njihovo je putovanje obilježio niz bizarnih zgoda i neobičnih susreta koji su Altolaguirreu dale ideju za filmsku priču.
On je bio spreman supruginim novcem i producirati film, ali pod uvjetom da ga režira isključivo Bunuel. Slavni redatelj je glavnu ulogu odlučio povjeriti L. Prado, putenoj i privlačnoj glumici koja će upravo zahvaljujući nastupima u tri Bunuelova meksička filma (Iluzija putovanja tramvajem, Ponor strasti) baš kao i njezina kolegica S. Pinal (Anđeo uništenja, Viridiana) steći zvjezdani status. Unatoč skromnom i ograničenom proračunu koji se dodatno smanjivao tijekom realizacije, te unatoč brojnim improvizacijama i određenom broju apsurdnih zgoda zbog kojih je redatelj bio prisiljen promijeniti planirani završetak filma i izbaciti nekoliko važnih scena poput sahrane djeteta, i ovaj naslov predstavlja demonstraciju Bunuelova redateljskog umijeća.