Među čuvarima šume koji 1919. u Dolomitima pokušavaju suzbiti krivolov je i mladi Barnabo (M. Pauletti). On je šutljiv mladić i pacifist kojemu je prilično neugodno rukovati oružjem, a na ruci ima ranu koja povremeno krvari. Nakon što jednog dana njegovog zapovjednika ubiju lovokradice, Barnabo i drugi dečki dobiju zadatak što prije uhvatiti počinitelje. Kad se s kolegom Bertonom (D. Fontana) vraćao iz ophodnje, lovokradice napadnu njegove kolege, no on neće imati hrabrosti bilo što poduzeti već će izabrati bijeg i skrivanje. A kad ne bude mogao opravdati svoj postupak i odbijanje sudjelovanja u sukobu u kojem je Berton ranjen, Barnabo će biti nečasno otpušten iz službe. Nakon što se smjesti kod rođaka i prihvati posao na imanju, Barnabo će shvatiti da ga muči nostalgija za planinom i službom...
Prema vlastitim riječima književno formiran pod utjecajem djela Dostojevskog, Thomasa Manna i Dickensa, pisac kratkog romana prema kojem je snimljen večerašnji film, Buzzati je stekao ugled prozaika koji magični realizam spretno nadograđuje elementima fantastike, koji kreira psihološki kompleksne i iznijansirane likove te naglasak stavlja na psihološka stanja protagonista.
Redatelj Mario Brenta vješto na ekran transponira te osobine Buzzatijeve proze, stvarajući sugestivno režirano, vrlo atmosferičmo i kamerom TV snimatelja Vincenza Marana dojmljivo snimljeno djelo koje imponira ugođajem egzistencijalne nelagode, osamljenosti i izgubljenosti. Redatelj impresivno predočava tišinu i monumentalnost istodobno prijeteće i očaravajuće planine, njegovo ostvarenje je film stanja a ne zbivanja, jer se gotovo sve svodi na duga čekanja i oslikavanje protagonistove čežnje za samoostvarenjem, odnosno za davanjem smisla vlastitoj egzistenciji.