Kad jedne večeri iziđe na balkon svoje kuće, te nakon što neko vrijeme promatra oblake i zvijezde, čovjek s britvom u ruci (Luis Bunuel) počne rezati oko mlade djevojke (S. Mareuil). Dok se na biciklu vozi ulicom, muškarac (P. Batcheff) izgubi kontrolu nad biciklom i padne, poslije čega se nađe u sobi neke djevojke. Dok nepoznata osoba androgina izgleda strada u prometnoj nesreći, djevojka iz sobe ubija biciklista kojeg nepoznati muškarac toliko maltretira, da ga biciklist naposljetku ubije. A nakon njihova obračuna slijedi opuštajući i pomalo idiličan prizor na obali.
Zasebno realistično prikazana zbivanja međusobno su vrlo slobodno asocijativno povezana fantastičnim detaljima, a segmenti s naizmjenično ugodnim i neugodnim prizorima izmjenjuju se ritmički u skladu s glazbom Mauricija Kagela i Martina Matalona, koji variraju i motive "Tristana i Izolde" Richarda Wagnera.
Debitantski Bunuelov film odlikuju naglašeni simbolizam i bavljenje frojdijanskim psihoanalitičkim motivima, uz istodobno oslanjanje na elemente dadaizma i strukturu romana toka svijesti, jer se cjelina objašnjava i kao eksplikacija unutarnjih monologa redatelja i Salvadora Dalíja. Oni su projekt zamislili kao ekranizaciju dva svoja sna, te se cjelina i svodi na niz međusobno slabo povezanih nadrealnih slika. Kreirajući vizualno iznimno dojmljiv i impresivno stiliziran "alternativni" onirički svijet, Bunuel i Dalí jasno daju do znanja da je taj svijet kontrast konzervativnoj i malograđanskoj stvarnosti.