Japan krajem 16. stoljeća, u vrijeme žestokih unutarnjih ratnih sukoba. Pohlepni Genjurô (M. Mori) vrhunski je lončar, frustriran siromaštvom, koji mašta o stjecanju velikog bogatstva, zbog čega sve više zanemaruje suprugu Miyagi (K. Tanaka) s kojom ima malog sina. Siromaštvo muči i njegovog susjeda Tobeija (E. Ozawa), skromnog seljaka koji želi kupiti oružje i postati samuraj. Tobei je suprug Genjuroove sestre Ohame (M. Mito) koja se boji da bi joj muž mogao učiniti kakvu nepromišljenost. Nakon što Ohama zamoli Genjuroa da pripazi na Tobeija, dvojica prijatelja odu u grad i dobro zarade prodajom Genjuroova posuđa. Sve će se promijeniti kad u njihovo selo ubrzo upadnu vojnici koji pljačkaju i muškarce novače u svoje redove...
Riječ je o maestralno režiranom, izuzetno poetičnom, slojevitom i vizualno impresivnom ostvarenju koje je Mizoguchi realizirao pod snažnim utjecajem budizma kojem se okrenuo početkom 50-ih godina prošlog stoljeća. Film zagovara mirenje pojedinca s vlastitom sudbinom i pronalaženje mira i zadovoljstva bez obzira na situaciju u kojoj se nalazi, uz afirmaciju ženske požrtvovnosti i privrženosti obitelji, te istodobno kritizira egoističnu mušku ambicioznost, osobito u patrijarhalnom društvu.
Mizoguchi veliča obitelji odane žene koje su za supruga i djecu spremne i na podnošenje patnji i poniženja, istodobno kritički progovarajući o nezrelim i neodgovornim muškarcima. Filmom dominiraju duge scene, a cjelina osvaja i dojmljivim snolikim ugođajem, kao i efektnom uporabom glazbe te neopisivo atmosferičnom fotografijom Kurosawina čestog suradnika Kazua Miyagawe (Rashômon, Yôjinbô).