Romantična nogometna priča u produkciji „Intermedia Networka“, debitantski je redateljski prvijenac legendarnog glumca Dragana Bjelogrlića, ispričan kroz seriju od tri sezone, u kojoj se upoznajemo s nastajanjem prvog nogometnog tima Kraljevine Jugoslavije. Prva nacionalna nogometna momčad odlazi na Prvo svjetsko prvenstvo u Montevideo, u Urugvaj, koje se održava od 13. do 30. srpnja 1930. i na kojem sudjeluje trinaest momčadi - četiri iz Europe, od kojih je jedna bila Jugoslavija, te devet iz Južne i Sjeverne Amerike.
Prva sezona serije donosi ljudske priče povezane s beogradskim nogometnim miljeom 30-ih godina. Nogometne utakmice, sukobi i problemi unutar nogometne organizacije, pripreme te konačan odlazak u Urugvaj, iz perspektive mladih nogometaša te uzbudljivog života glavnog grada države, oživjeli su kroz viziju Dragana Bjelogrlića koji je seriju snimio prema istoimenoj knjizi cijenjenog sportskog novinara Vladimira Stankovića.
Priča započinje u Beogradu u proljeće 1930. kada se Aleksandar Tirnanić Tirke (Miloš Biković) nađe na životnoj prekretnici, prisiljen izabrati posao najamnog radnika u tvornici ili život nogometaša. Zahvaljujući nogometom vizionaru i treneru Bošku Simonoviću (Nebojša Ilić), Tirke odlazi u veliki nogometni klub „BSK“, a sa sobom vodi Stanoju (Predraga Vasića), dječaka koji boluje od dječje paralize, a za život zarađuje čisteći cipele. Vrijeme je neopisivog entuzijazma kada se nogometom ne može zaraditi za život, već se on igra samo zbog sportskog žara. Od nogometa živi Moša Marjanović (Petar Strugar), kojeg klub plaća prema postignutom golu, no on je iznimka. I dok Moša u slavnom beogradskom „Jokey“ klubu upoznaje lijepu i ekscentričnu slikaricu Valeriju Kovač (Nina Janković), na adresu nogometnog saveza stiže službeni poziv za sudjelovanje na prvom svjetskom nogometnom prvenstvu.
U prvoj sezoni gledamo hrvatskog glumca Hrvoja Kečkeša u ulozi Josipa Ribolija, kao i Miroslava Ćiru Blaževića u ulozi izbornika Ante Pandakovića, dok glavne role tumače Miloš Biković kao Aleksandar Tirnanić Tirke, legendarni nogometaš, a kasnije i trener reprezentacije, koji je, iako najmlađi igrač sa svega 19 godina, bio jedan od najboljih na prvenstvu. Za reprezentaciju je odigrao 50 utakmica i dao 12 golova, svoj debi upisao je 1929. protiv Rumunjske, a posljednji, 50. meč odigrao je 1940. Zajedno s Mošom Marjanovićem činio je veliki tandem u „BSK“-u i reprezentaciji.
Mošu Marjanovića, još jednu nogometnu legendu, glumi Petar Strugar. Moša je za mnoge i najbolji srpski nogometaš svih vremena, koji se dokazao u „BSK“ s kojim je pet puta postao prvak Kraljevine Jugoslavije, tri puta najbolji strijelac i s devedeset i pet prvenstvenih golova najbolji golgeter u razdoblju između dva rata. Kasnije je postao i igrač te trener Dinama iz Pančeva, NK Proletera iz Osijeka, trener reprezentacije i nogometnog kluba Torino.
Ćiro je za beogradski dnevni list 'Alo' izjavio da je prezadovoljan svojim glumačkim debijem: "Velika je čast što su baš mene izabrali da glumim izbornika tadašnje reprezentacije Jugoslavije. Bilo je predivno, uživao sam na snimanju. I bit ću iskren – gluma je mnogo teža od nogometa i za nju vam je potreban Božji dar. Ja ga nemam, ali sam se jako potrudio da to publika ne primijeti", rekao je Ćiro kojem je, nakon završetka snimanja, tisuće statista skandiralo "Ćiro, majstore".
U ostalim glavnim ulogama pojavljuju se Danina Jeftić kao Valerija Kovač, Predrag Vasić kao Stanoje, Nina Janković, Nebojša Ilić kao Boško Simonović, Vojin Ćetković, Nikola Đuričko, Viktor Savić, Andrija Kuzmanović, Srđan Timarov i mnogi drugi.
Poput serije, vizualno zapanjujuća filmska inačica neviđeno raskošne produkcije na području bivše Jugoslavije, zaradila je mnoštvo priznanja i pohvala te osvojila gledatelje na svim filmskim festivalima na kojima se pojavila. Na Međunarodnoj federaciji filmskih kritičara - FIPRESCI 2010., osim tri nominacije, film je osvojio pet nagrada - u kategorijama najboljeg filma, najboljeg redatelja, najbolje fotografije, najboljeg scenarija i najboljeg filmskog dizajna. Na 33. međunarodnom festivalu u Moskvi pripala mu je nagrada publike, na Sopot filmskom festivalu 2011. osvojio je nagradu za najbolji produkcijski dizajn, na regionalnim MTV Movie nagradama 2011. proglašen je najboljim filmom te je trijumfirao na još mnogim festivalima, uključujući i 58. Festival igranog filma u Puli, Lepetsk International Sports Film Festival ATLANT 2011, Leskovac Riversides Film and Art Festival 2011, 10. International Festival of Sport Film Krasnogorski i drugima.