Kralj u New Yorku (1957)

Kralj Shadov (C. Chaplin) stiže u New York. Nije riječ ni o službenom, ni turističkom posjetu, već o bijegu poslije prevrata u njegovoj maloj europskoj kraljevini. Bučna i vulgarna Amerika potkraj pedesetih nimalo ne odgovara profinjenom kraljevskom ukusu, a život u egzilu postaje nepodnošljiv nakon spoznaje da je ostao bez sredstava za život. Nenaviknut na američki stil vođenja poslova, brzo postaje žrtvom lukave reklamne agentice Ann (D. Adams) koja ga beskrupulozno iskorištava u svojoj TV emisiji. No, kako je djevojka iznimno privlačna, a svojim je nesvjesnim "nastupom" uspio zaraditi i toliko potreban novac za plaćanje visokih hotelskih računa, eks-monarh sve skupa ipak ne prihvaća tragično. No, upoznavši preko slučajnoga susreta s nesretnim dječakom Rupertom (M. Chaplin) i onu najtamniju stranu američke stvarnosti, Kralj se definitivno razočaran odluči vratiti na Stari kontinent...
Poslije premijere, 1957. u Londonu, kritika je djelo ostarjela vellikana dočekala s prezirom, a njegov staromodni izričaj nije odgovarao ni ukusu novih gledateljskih naraštaja. Međutim, novo, današnje gledanje predstavlja pravo otkriće. Osobni, ali itekako pronicljiv i utemeljen Chaplinov obračun s mračnom stranom Amerike, u svjetlu najnovijih političkih događanja, neoliberalnog kapitalizma Georgea Busha i rata u Iraku, dobio je na aktualnosti.
Veliki umjetnik je u djelo unio i puno poruge na račun vlastita starenja i svrgavanja s trona neprijepornoga kralja filmske umjetnosti pa i formalna strana filma - autoironična kombinacija klasične komedije situacije, satire, burleske i slapsticka - gledana iz nove, postmodernističke vizure otvara začudne perspektive.
Glasoviti Skitnica, Charlot, koji je nakon gorkih trenutaka pedesetih, početkom sedamdesetih doživio sva moguća priznanja od posebnoga Oscara za cjelokupno djelo do plemićkoga naslova britanske krune, od francuske Legije časti do Ordena jugoslavenske zastave sa zlatnom zvijezdom, početkom novoga tisućljeća još jednom potvrđuje ocjenu glasovitoga Georga Bernarda Shawa kako je Charles Chaplin "jedini genij filma".