Fausta (M. Solier) je iz malog peruanskog planinskog mjesta, a boluje od rijetke bolesti što se naziva "mlijeko tuge", naime bolesti koja se prenosi mlijekom majki silovanih netom prije ili za vrijeme trudnoće. Iako to proživljavaju i neke druge žene iz njezine okoline, Fausta se mora suočiti s nadolazećim velikim gubitkom - skorašnjom smrti majke. Svjesna da joj sudbina nije naklonjena, te da život koji živi ne pruža neke velike osobne izbore, Fausta odluču uzeti stvari u svoje ruke, ne bi li barem pokušala izbjeći ono što je zadesilo njezinu majku...
Uz vrlo pozitivne kritike, film La teta asustada bio je nominiran za Oscara (prvi peruanski kandidat za tu nagradu), a od jedanaest osvojenih nagrada ističu se Zlatni medvjed i Fipresci nagrada na Berlinskom filmskom festivalu.