Iako se hrvatske planine visinom ne mogu mjeriti s mnogo višim gorskim lancima Himalaje ili Alpa, one su svejedno zanimljive. U povijesti su one, unatoč vrletnim krškim zaprekama i nepredvidljivim vremenskim ćudima, bile staništa i omiljena utočišta. Za ljetnih mjeseci hrvatske su planine bogate ispašom, a plodne, obradive udoline davale su izvrsne usjeve. Zimi, kad padne snijeg i led sve okuje, život u planini postaje gotovo nemoguć. Ali on se uvijek iznova s proljećem vraća.
Planine su danas gotovo puste. Posjećuju ih samo zaljubljenici: šumari, planinari, lovci i rijetki izletnici. Pašnjaci i šume su opustjeli, a divljač odavno izlovljena, zato je možda najbolje puške zamijeniti fotoaparatima i umjesto u lov krenuti na fotosafari.