Predrag Bojanić zvani Bojkan inženjer je na gradnji hidrocentrale, inače invalid koji je u ratu ostao bez noge, upozna mladu Ljubicu Romić Bubu koja je u ratu ostala bez vida te se liječi kod primarijusa Vrančića. Prije operacije primarijus smjesti depresivnu Bubu u obližnji pansion kako bi se odmorila i oraspoložila prije važne operacije u čemu joj pomognu Bojkan i dr. Žarko, također smješteni u pansionu kod tete Eme. Bojkan je svoju invalidnost prevladao tako da se normalno kreće, štoviše čak i skija te ohrabri Bubu da i ona proba. Bojkan i Buba se zbliže no Bojkan joj prešuti da je i on invalid. U pansion dolazi Lela, prijateljica doktora Žarka, koja svojom prisutnošću unese nervozu među stanare, a i približava se termin operacije...
Iako virtuozno režiran, Bauer filmom nije uspio dojmiti domaću kritiku, koja, kao i mnogo puta do tada, a i poslije, nije prepoznala kvalitetu ostvarenja no zato su film prepoznali strani izbornici te je tako izabran u službeni program venecijanskog festivala. Snimljen u idiličnim pejzažima, dotjeranog scenarija, pomnog kadriranja
"Samo ljudi" je film koji svojom estetikom odskače od jugoslavenskog filma te kada glumci ne bi govorili hrvatsko-srpski mogao bi lako biti zamijenjen za klasično hollywoodsko ostvarenje 50-tih godina prošlog stoljeća.