Medvjedić i njegova mama otkrili su u stijeni saće puno meda. I dok se slasno goste i oblizuju, stijena iznad njih se uruši i majka pogine. Medvjedić ostaje sam u šumi, danju traži hranu, čudi se žabama i hvata leptire, a noću ima noćne more zbog onoga što se dogodilo njegovoj mami. U šumi su i lovci na medvjede, koji su već našli tijelo stradale medvjedice, a na tragu su i jednom velikom medvjedu čije goleme otiske šapa prate u vlažnoj zemlji. Kad ga napokon nađu, jedan od lovaca opali metak, ali ne uspije ubiti medvjeda nego ga samo rani. Za to vrijeme i medvjedić siroče stiže do velikog ranjenog medvjeda i pokušava mu se pridružiti...
S vrlo malo dijaloga i s medvjedima u glavnim ulogama, ovaj slavni film Jean-Jacquesa Annauda jedna je od najimpresivnijih filmskih drama o životu životinja. Film je doista obiteljska drama, samo se radi o obitelji medvjeda, a nastao je tako što je redatelj, nakon velikog uspjeha svog Oscarom nagrađenog filma Crno-bijelo u koloru, kad su mu producenti dali odriješene ruke i neograničen budžet, poželio snimiti film o komunikaciji koja se odvija kroz ponašanje, a ne kroz dijalog i "psihološku dramu u kojoj glavnu ulogu ima neka životinja". Iako ga je najviše privlačila priča o tigrovima, odlučio se za medvjeda, nakon što mu je producent poslao roman The Grizzly King (1916.), američkog pisca Jamesa Olivera Curwooda. Annaudov film izgleda kao vrhunski dokumentarni film u kojemu se životnje prate mjesecima kako bi se snimio jedan dobar kadar, no snimanje filma trajalo je samo nekoliko mjeseci - od svibnja do listopada 1987. - iako u svim scenama sudjeluju prave životnje. Animatroničke figure medvjeda korištene su samo u nekoliko prizora borbi. Sniman je u talijanskim i austrijskim Dolomitima.
Film je postigao golem uspjeh, a osim nominacije za Oscara za montažu, osvojio je Césarea i nagradu Francuske filmske akademije za režiju, Genesis za najboji strani film itd.