Vraćajući se kući u Karlovac, neposredno nakon povratka iz vojne misije u Afganistanu, satnik HV-a Marko Pavković teško je nastradao u prometnoj nesreći koju je pod utjecajem alkohola izazvala profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Bernardina Petrović.
Nakon složenih operacija u KBC-u Zagreb liječnici Marku uspijevaju spasiti život koji će nastaviti bez obje noge, amputirane iznad koljena. U toj teškoj, novonastaloj situaciji Pavkovića ne napušta optimizam, ne obuzima ga mržnja prema profesorici koja mu je prouzročila teški invaliditet, već joj tijekom njihovog prvog susreta u bolnici nudi oprost. Satnik Pavković kaže da ne vidi u toj svojoj gesti ništa posebno i napominje da se treba staviti u situaciju profesorice Petrović, njezine djece i supruga.
Nakon uspješno obavljene rehabilitacije druženje Marka Pavkovića i obitelji profesorice Petrović se intenzivira tako da se danas redovito posjećuju, razgovaraju o svakodnevnim životnim problemima i pokušavaju ih zajednički riješiti. I Marko Pavković i profesorica Petrović sa suprugom ističu da ih je prometna nesreća zbližila i iz temelja im promijenila živote tako da sad uočavaju mnoge stvari koje prije nisu ni primjećivali.
Pavković je u međuvremenu diplomirao na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu i namjerava upisati magisterij.Na sudu Marko je tražio da se Bernardinu oslobodi kaznenog progona.