Nekadašnji službeni bečki dvorski skladatelj Salieri (F. Murray Abraham) pokušao je samoubojstvo u ludnici. Svećeniku koji ga je došao ispovijediti priča o svojoj (subjektivno doživljenoj) krivnji za preranu smrt mladog glazbenog genija Mozarta (T. Hulce). Film je tako zapravo u flashbackovima priča o odnosu između Mozarta i Salierija, viđena iz Salierijeve perspektive, a počinje Salierijevim putovanjem u Salzburg da čuje mladog genija...
Amadeus ne pretendira na povijesnu istinu i predstavlja se kao subjektivno Salierijevo tumačenje događaja, a ovaj je film prilično blizak prethodnom Formanovom ostvarenju Kosa (Hair, 1979), jer je Mozart zamišljen poput hipijevskog buntovnika, a sukob generacija predstavljen kao borba za slobodu pojedinca, što je karakteristika cijelog Formanovog opusa.