Prije 20 godina Lizzie (R. McEntire) i Alex (T. Matheson) bili su zaljubljen bračni par i sretni roditelji male Emme. Otkako su se prvi put sreli, na košarkaškom igralištu, gdje je Lizzie izazvala Alexa da igraju jedan na jedan, znali su da su stvoreni jedno za drugo. Njihov je život bio ispunjen srećom i ljubavlju, upotpunjen rođenjem djeteta. Tu su bili i najbolji prijatelji, Gail i Jerry, u koje su se u svemu mogli pouzdati.
Jednog dana, dok se u parku igrala s Emmom, Lizzie je iznenada dobila moždani udar. Nakon udara nije se oporavila, nego je pala u komu. Liječnici nisu mogli ništa prognozirati, osim da je Lizzy mlada žena zdravog srca i da tako može dugo živjeti. Držeći se zavjeta "u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti", Alex nije dopustio da Lizzy smjeste u dom, njegovao ju je sam, kod kuće, s ljubavlju i iščekujući kad će se probuditi. Tako je prošlo dvadeset godina. Emma (H. Stephens) je odrasla. Gail, koja joj je zamjenjivala mamu, ostala je udovica. Lizzyni roditelji su umrli. Sve se promijenilo... osim Lizzie. Za nju sve je trajalo jedan kratki san nakon kojega više ništa nije bilo isto, čak ni ljubav. Znala je da se Alex trudi, ali da je njegova ljubav upućena onoj Lizzy od prije dvadeset godina, a ne njoj...