Ostarjela, ali vitalna i vedra srbijanska seljanka Petrija prisjeća se, kroz retuširane fotografske radove, svog života, od tridesetih godina preko Drugog svjetskog rata do poratnog razdoblja. Tridesetih godina, kao mlada seljanka, bila je udana za seljaka Dobrivoja, a njegova ju majka nije voljela, jer je u njihovu kuću došla bez miraza. Brak s Dobrivojem obilježen je gubitkom prvorođenog sina, a kasnije, u ratu, i kćeri Milane. Nakon što su izgubili dvoje djece, Dobrivoje zaključi da Petrija nosi nesreću te joj kaže da mora otići. Ne želeći se vratiti svojoj obitelji, ona završi u obližnjem rudarskom mjestašcu, gdje se zaposli kao konobarica kod postarijeg gostioničara Ljubiše. On je prvi muškarac u njezinu životu koji joj iskazuje poštovanje, a ona mu istovrsno uzvraća. Iako joj je Ljubiša drag, i njoj i njemu je jasno da je on prestar za nju, pa ona popusti udvaranjima mladog rudara Milosava, veseljaka sklonog krčmi...
"Petrijin vijenac" (1980) jedan je od najpoznatijih filmova Srđana Karanovića, jednog od prvaka tzv. praške škole (Goran Paskaljević, Goran Marković, Lordan Zafranović, Rajko Grlić, Emir Kusturica) kinematografije socijalističke Jugoslavije. Karanović je "Petrijin vijenac" snimio nakon velikog uspjeha svog drugog cjelovečernjeg igranog filma "Miris poljskog cvijeća", koji mu je pored Zlatne arene za režiju u Puli donio prestižnu nagradu žirija međunarodne filmske kritike (FIPRESCI) u Cannesu, a naklonost široke publike nekako je u isto vrijeme stekao sjajnom TV serijom "Grlom u jagode".
"Petrijin vijenac" koncipiran je kao izrazito epizodično komponirana kronika o životu jedne žene koja je po svim objektivnim pokazateljima žrtva patrijarhalnog sustava, ali koja nikad ne gubi životni elan i na kraju vlastiti život gleda u pozitivnim bojama. Karanović jasno ironijski poručuje da Petrija vlastiti život retušira, tj. uljepšava kao što su provincijski fotografi kičasto retuširali fotografske portrete, no i donosi nedvojbenu egzistencijalnu istinu o strašnoj čovjekovoj želji za životom ma kakav on bio, pri čemu ni jedno sredstvo njegova uljepšavanja, što znači podnošenja, od retuširanja fotografija do zamišljanja umrlih dragih osoba živima, nije nelegitimno. Mirjana Karanović, kojoj je to bila prva glavna uloga, izvrsna je kao Petrija, a za taj je nastup na festivalu u Puli nagrađena Zlatnom arenom, a film je proglašen najboljim i ovjenčan Velikom zlatnom arenom.