Pogibija argentinsko-kubanskog gerilca Chea Guevare snažno je potresla i zaokupila Babija Papušku, beskućnika sa socijalne i kulturne margine, ali još uvijek zakletog, ortodoksnog idealista koji vjeruje u progres i stvaranje boljeg svijeta. Tako Babi postaje Cheov "dvojnik", sljedbenik, ali ne sa oružjem u ruci, već kao propovjednik njegove riječi. Njegova sudbina se isprepliće sa događajima koji prethode burnoj 1968. godini, pa i samim studentskim nemirima u Beogradu, koji će za Babija predstavljati "jednu revoluciju". Ovo je priča "o čovjeku koji nikada nije imao potpunu revoluciju".