1959. godine u Švedskoj mladi Ingemar (Anton Glanzelius) živi s nasmrt bolesnom majkom i pakosnim starijim bratom. Prihvaća sve udarce koje mu život zadaje uspoređujući se s onima kojima je još gore – kao na primjer s Lajkom, ruskim svemirskim psom kojeg su raketom poslali u smrt, a da ga nitko ništa nije pitao. Kako se majčino zdravlje pogoršava, Ingemar se sve više poistovjećuje s Lajkom te se povremeno spušta na sve četiri i laje na mjesec. Nakon što majci savjetuju mir i tišinu dalje od djece, Ingemara pošalju da živi kod strica i strine koji se pokažu kao vrlo dragi ljudi.
Prvi put Ingemar je okružen rođacima i školskim kolegama koji ne predstavljaju nikakvu prijetnju i kojima se on uistinu svidi. Ingemar ondje čak proživljava i seksualno buđenje. Nakon majčine smrti, više ne racionalizira svoju nesreću uspoređujući se s onima manje sretnima. Odsad može prizvati lijepe uspomene svog ljeta daleko od kuće da budu uz njega u teškim vremenima.