Film počinje prizorima umorstva prostitutke u javnoj kući. Nakon tih nekoliko uvodnih prizora film se nastavlja u crno-bijeloj tehnici. Peter Egermann (R. Atzorn), obiteljski čovjek srednjih godina, u sretnome braku bez djece, s dobrom karijerom i kvalitetnim društevnim životom, ubio je prostitutku Katarinu Kraft (R. Russek). Kroz policijska saslušanja, izjave njegovih prijatelja, psihijatra i prisjećanja članova obitelji polako se slaže Peterov život. Ispostavi se da brak uopće nije sretan i Peter ne može svoje frustracije riješiti na neki normalan način, šo će na kraju uokviriti izvještaj psihijatra i Peterovog prijatelja Jensena (M. Benrath).
Peter Egermann je odrastao uz dominantnu majku, a njihov je odnos izgubio na intenzitetu kad se zaljubio u Katarinu (C. Buchhegger). Katarina je isti tip dominantne žene i on je samo dominantnu majku zamijenio dominantnom suprugom. Njih se dvije naravno nikad misu podnosile upravo zbog te konkurentske posesivnosti. Egermannov slučaj i nije izgledao tako opasan jer takvi su ljudi rijetko skloni nasilju. No katastrofu će prouzročiti susret s prostitutkom Katarinom, osobom iz sasvim drugog miljea.
Psihološka analiza glavnog lika je izvrsna kao i portretiranje Tima, suradnika Egermannove supruge Katarine, jer kroz njegov lik Bergman daje zanimljiv način gledanja na ljubav i sile koje upravljaju našim životima. Zbog restrospektivnosti i lika dominantne majke koji je uzrok raspada obitelji, a time i ličnosti, ovaj Bergmanov film pomalo podsjeća na njegovo višestruko nagrađivano ostvarenje "Jesenja sonata".