Čovjek za sva vremena (1966)

Engleska 30-ih godina 16. stoljeća, u doba vladavine kralja Henrika VIII (R. Shaw) pod kojim kao lord kancelar služi sir Thomas Moore (P. Scofield), uz potporu brižne supruge Alice (W. Hiller) i kćeri Margaret (S. York). Moore je na toj dužnosti upravo zamijenio preminulog kardinala Wolseya (O. Welles), a u službi se prvenstveno vodi odanošću katoličkoj crkvi a ne kralju. Kad se kralj zaljubi u mladu Anne Boleyn (V. Redgrave), te kad se zbog nje odluči razvesti od Katarine Aragonske, on zatraži od Moorea da otputuje u Rim i od pape ishodi dozvolu za razvrgnuće njegova crkvenog braka. Kao iskreni rimokatolik Moore to odlučno odbije, a u svojoj odluci ostane čvrst unatoč kraljevim i Cromwellovim prijetnjama (L. McKern)...
Od osam nominacija za Oscara 1967. godine nagrađena s njih šest, uključujući one za najbolji film, režiju, glavnu mušku ulogu i adaptirani scenarij, te ovjenčana sa sedam nagrada BAFTA i četiri Zlatna globusa, povijesna biografska drama "Čovjek za sva vremena" uspjela je adaptacija izvrsne istoimene drame britanskog dramatičara Roberta Bolta (Ryanova kći, Misija) koji potpisuje i scenarij filma. U središtu priče dijelom realizirane u formi sudske drame je sukob sir Thomasa Moorea i kralja Henrika VIII, a to autorima pruža priliku za stvaranje intrigantne moralke o odanosti nepokolebljivog pojedinca svojoj savjesti te vlastitim religijskim i etičkim uvjerenjima, kao i za kreiranje slike o karijerizmu i licemjerju pod okriljem apsolutističke vlasti. Počevši od Thomasa Moorea, kojeg sjajno tumači P. Scofield (Kralj Lear, Kviz) koji je prethodno istu ulogu odigrao i u kazalištu, preko ambicioznog Thomasa Cromwella u izvrsnoj interpretaciji L. McKerna (Ribareve cipele, Ženska francuskog poručnika), do vrlo plastično ocrtanog Richarda Richa u izvedbi J. Hurta, svi likovi su efektno makar i minimalistički profilirani te zaokruženi. Sigurno i sugestivno film je režirao dvostruki oskarovac Fred Zinnemann (Točno u podne, Odavde do vječnosti).