George Bernard Shaw (1856-1950), slavni je irski dramatičar, autor brojnih drama, satira i komedija, politički aktivist i kritičar. Njegova je najpoznatija drama Pygmalion, o lingvistu, prof. Higginsu i o Elizi Doolittle, danas već legendarnom literanom, kazališnom i filmskom liku. Za tu je dramu 1925. godine osvojio Nobelovu nagradu. Ulogu Elize na pozornici je igrala Stella Campbell, glumica, udovica Patricka Campbella, koja je, navodno, bila velika Shawova ljubav, iako je već bio oženjen i uz ženu Charlotte imao veze i s drugima. Čitava ova predstava odnos je između Shawa (E. Herrmann) i Stelle (J. Alexander) kroz njihova pisma koja su izmjenjivali od 1899. do Stelline smrti, 1939. godine. Kroz pisma doznajemo o njihovim brakovima, dramama i predstavama, kako su pripremali Pygmaliona, te kako je Stella namjeravala objaviti knjigu Shawovih pisama (daleke 1920. godine!), što Shaw nije dopustio.
I pisma i dijalozi što ih dva lika izmjenjuju duhoviti su, inteligentni, često humoristični, pa se film gleda s pozornošću, iako je riječ o drami s dvoje glumaca i bez akcije: u svakom slučaju izvrstan način da se upozna osoba slavnog pisca. Predstava je snimljena na sceni Bostonskog sveučilišnog kazališta 1981. godine, a izvedena je prema drami Jeromea Kiltyja. Prema Kiltyjevoj je drami još 1964. snimljena prva filmska verzija, kad je Shawa glumio Barry Morse.