Unatoč gotovo potpunom nedostatku formalnog obrazovanja, Max (Aksel Hennie) se potpuno razbjesni kad Norveška padne pod Njemačku i kad unutar dva mjeseca dopusti novu marionetsku vladu. Manus se poveže s još nekim gnjevnim Norvežanima i osnuje pokret otpora poznat kao „Organizacija Rogner“ – skupinu osoba predanih nabavi oružja, širenju antinacističke propagande i isijavanju borbenoga duha. Poslije, kad su ga Nijemci uhvatili, dvaput je pokušao pobjeći iz pandži Nijemaca pokazujući time da je neustrašiv.
Nakon toga slijedi period treninga za sabotaže u Škotskoj. Manus se vraća u Norvešku i rukovodi misijom potapanja nacističkoga opskrbnog broda u luci u Oslu. Misija je bila uspješna, ali posljedica je bila osvetnički pohod psihopatskog vođe Gestapa Sigfrieda Fehmera (Ken Duken). Taj je događaj Sigfrieda i Maxa pretvorio u zaklete neprijatelje pune mržnje jedog prema drugomu. Unatoč tomu, Manusovi se junački napori za oslobođenjem Norveške nastavljaju.