Pierre Morhange (J. Perrin) svjetski je priznati dirigent koji u SAD-u prima tužnu vijest iz svoje domovine Francuske. Majka mu je umrla i on se vraća kući na sprovod. Tijekom boravka u Francuskoj posjeti ga poznanik iz djetinjstva Pépinot (D. Flamand) koji mu uruči dnevnik njihova zajedničkog učitelja iz popravnog doma Clémenta Mathieua (G. Jugnot). Vrativši se mislima u 1949., Pierre se počne prisjećati kako je počelo njegovo bavljenje glazbom. Za to je zaslužan upravo učitelj Clément koji je poslije rata prihvatio posao u popravilištu u kojem je bio smješten Pierre (J-B. Bonnaire). S obzirom da svoje učenike nije mogao ni na koji način motivirati na rad i disciplinu, Clément se dosjetio da ih kao zaljubljenik u glazbu i nesuđeni skladatelj potakne na pjevanje u zboru. Njegova inicijativa neće naići na potporu konzervativnog ravnatelja doma Rachina (F. Berléand), dok će mu s druge strane sve veće probleme stvarati stariji štićenik Mondain (G. Gatignol) čije će delinkventno ponašanje početi utjecati na druge dječake...
Debi Christophea Barratiera uvjerljiva je drama o odrastanju koja najviše duguje svestranosti svog autora čiji se dar za glazbu osjeća u svakoj sceni. Uz to, redatelj se iskazao i u radu s glumačkom ekipom, osobito s njezinim dječjim dijelom. U glavnoj je ulozi G. Jugnot (Tandem, Une époque formidable), a također treba istaknuti i u vrijeme snimanja četrnaestogodišnjeg J-B. Bonnairea (Hellphone, L'Auberge rouge). Naime, redatelj je mladog glumca angažirao kao solista zbora Petits Chanteurs de Saint-Marc čiji su članovi otpjevali pjesme iz filma.
U ostalim su ulogama F. Berléand (Mon idole, Ma petite entreprise), K. Merad (Je vais bien, ne t'en fais pas, Essaye-moi), D. Flamand (Ceci est mon corps, La Vis) te glumac i dokumentarist J. Perrin (Un Uomo a metà, Le Peuple migrateur) čiji je, inače, Christophe Barratier nećak. Glazbu za film skladao je Bruno Coulais (Vidocq, Microcosmos: Le peuple de l'herbe), dok je film dobio niz nagrada i nominacija. Među njima su dvije nominacije za Oscara u kategorijama najboljeg filma izvan engleskog govornog područja i najbolje izvorne pjesme ("Vois sur ton chemin"), dva Césara (za najbolju glazbu i ton), Europska filmska nagrada za najboljeg skladatelja te nagrade na festivalima u Ljubljani, Austinu i Bangkoku. Film je 2004. u Francuskoj izbio na prvo mjesto najgledanijih kinonaslova.