Niš tijekom druge polovice 19. stoljeća, desetak godina nakon odlaska Turaka. Raskošna vjenčanja triju starijih kćeri imućnog Hadži-Zamfira (D. Nikolić) i Tasane (M. Dravić), događaji su o kojima bruji grad. Svatko o tome ima nešto za reći, a gradski kroničari marno bilježe tračeve i sitna podmetanja mještana zavidnih Hadži-Zamfiru na bogatstvu i ljepoti njegovih kćeri. Kad nekoliko godina poslije za udaju stasa i četvrta kći, prelijepa Zona (K. Radivojević), te kad s kumama i najboljom prijateljicom Vaskom (S. Mićalović) počne izlaziti u šetnje gradom, mještanima će zastati dah.
Dok se svi zaklinju da Niš ne pamti curu ljepšu od Zone, temperamentna 16-godišnjakinja zapne za oko naočitom zlataru Manetu (Vojin Ćetković) i njegovom prijatelju, simpatičnom policajcu Perici (Nikola Đuričko). Na glasu kao vješt zavodnik i ženskar koji gotovo svaku noć provodi u kavani, Mane lako privuče Zoninu pozornost. Međutim, glas o tome ubrzo dođe do ponosnog Hadži-Zamfira, koji od kćeri smjesta zatraži da prestane viđati markantnog zlatara. Dok pod očevom prisilom Zona grubo prekida ljubavnu igru s Manetom, u obitelji trgovca Jordana (B. Brstina) i njegove supruge Perse (D. Maksimović) za ženidbu stasava mladi Manulać (N. Ilić), budalast momak i slabić do ušiju zaljubljen u Zonu....
O FILMU
Kostimirana humorna melodrama veterana srpske kinematografije Zdravka Šotre (''Pucanj u šljiviku preko rijeke'', ''Osvajanje slobode'', ''Idemo dalje'', ''Igmanski marš'', ''Gospođa ministarka'', ''Braća po materi'', ''Boj na Kosovu'', ''Ivkova slava'', serija ''Priče iz radionice'', zabavne emisije ''Obraz uz obraz'', ''Glumac je glumac'') koja je svojedobno u srpska kina privukla milijun i dvjesto tisuća gledatelja i tako, premda se u njoj govori teško razumljivim arhaičnim južnosrpskim dijalektom nastalim pod utjecajem makedonskog i turskog jezika, oborila sve rekorde gledanosti.
Riječ je o zabavnoj, ležernoj i nepretencioznoj ekranizaciji popularnog pučkog humorističnog romana cijenjenog srpskog književnika Stevana Sremca. Nakon što je Zonu Zamfirovu već jednom ekranizirao kao TV film 1975., redatelj Zdravko Šotra ponovno se nakon gotovo 30 godina vratio Sremčevoj prozi i publici željnoj benigne i šarmantne zabave ponudio efektan i vrlo atraktivan spoj eskapističke romantične priče, hedonizma, dobrodušnog humora, pasatističkog nostalgičnog prikaza Srbije 19. stoljeća, pjesme, plesa i dobrih glumačkih nastupa.