Za šaku dolara (1964)
PER UN PUGNO DI DOLLARI / FISTFUL OF DOLLARS (Originalni naziv)
akcija vestern
Usamljeni revolveraš vješto manipulira sa dvije sukobljene obitelji koje su ga angažirale
Režija: Sergio Leone
Scenarij: A. Bonzzoni, Víctor Andrés Catena
Uloge: Clint Eastwood, Marianne Koch, Johnny Welles, Wolfgang Lukschy, Joe Edger
Nakon petnaestogodišnjeg rada na filmu i jednog redateljskog projekta Sergio Leone krenuo je u ostvarenje filma koji je bio različit od svega što je do tada radio, ali različit i od vladajućih filmskih kanona. Bio je to film "Za šaku dolara" (1964), slobodna prerada Kurosawinog samurajskog filma "Tjelesna straža" (zbog čega je Kurosawina kompanija tužila producenta), koji je ujedinio sve odlike filmskih priča s američkog Divljeg zapada.
Revolveraš osamljenik Joe (C. Eastwood) dolazi u zabito mjesto u New Mexicu u kojemu mir remete sukobi dviju suparničkih obitelji, Baxter i Rojo. Svjesne njegovih revolveraških sposobnosti, obje ga obitelji žele angažirati. Iako mu nijedna od njih nije simpatična, Joe prihvaća obje ponude i vješto manipulira sa sukobljenima, sve do kritičnog trenutka kad se i sam nađe u opasnosti.
Nastao u vrijeme kad su najslavniji dani američkog vesterna bili na zalasku, Leoneov je film ne samo rehabilitirao taj žanr nego bio i začetnik novoga, isprva podsmješljivo nazvanog špageti-vestern, zato što je, poput špageta, nastajao Italiji, uz niske troškove i u kratkom roku. Uz golemi uspjeh kod publike, film je privukao i pozornost dijela kritike. Leone je preko noći postao zvijezda, upravo kao i njegov glavni glumac Clint Eastwood. Dotad poluanonimno ime s američke televizije Eastwood se uz Leoneovu pomoć premetnuo u lice s naslovnica i arhetipskog tumača ogrubjelih kauboja mrkih u pogledu i lakih na obaraču.
Sljedeće dvije godine uslijedila su preostala dva naslova Leoneove "dolarske trilogije" - "Za dolar više" (1965) i "Dobar, loš, zao" (1966) - oba s neizbježnim Eastwoodom. Trilogija je postala pravi fenomen u Europi, proslavila skladatelja Ennija Morriconea, a pomogla je i oporavku rimskog filmskog studija Cinecittà. Prema modi onoga vremena i radi veće komercijalnosti, Leone se potpisao američkim imenom Bob Robertson, kako su to tada činili mnogi redatelji i glumci.