U kratkoj, efektno režiranoj uvodnoj sekvenci redatelj kratkim prizorima jasno naznačuje ambijent otuđenosti višekatnica, tipičnih za gradnje u socijalističkim režimima, te obiteljsku situaciju protagonistice (A. Gietner) koja odrasta u malom stanu s ocem alkoholičarom (K. Kiersznowski), majkom (M. Rożniatowska) radnicom ogorčenom vlastitim socijalnim položajom i brakom, te znatno mlađom sestrom s kojom dijeli sobu.
Tereska (A. Gietner) nakon obveznog obrazovanja odabire školovanje za tekstilnog dizajnera (za što očito ima talenta) sa željom da postane modna kreatorica i tako pobjegne iz deprimantne okoline u kojem živi. Ubrzo uviđa da škola ne nudi blistavu budućnost i tako ta pristojna, šutljiva i zatvorena mlada djevojka koja pjeva u crkvenom zboru utjehu nalazi u druženju s nešto starijom kolegicom Renatom (K. Sobczak). S njom će početi pušiti, piti alkohol i družiti se s vršnjacima huliganima s kojima dijeli jedino bunt prema svijetu odraslih.
Bijesa i frustracija nastoji se riješiti i čudnim odnosom s čuvarom Edekom (Z. Zamachowski) koji joj za poljubac dopušta da mu gasi cigarete ili ga udara željeznom šipkom po nogama koje taj bogalj u kolicima ne osjeća. Sve to međutim ne donosi joj nikakvo olakšanje niti privid nekog izlaza iz muke vlastite egzistencije. Ne nalazeći ni u kome ljubav, pa niti pravo prijateljstvo, njezina sklonost nasilju se pojačava...
Iako se o poljskoj kinematografiji nakon smrti Kieślowskog kod nas malo zna, ona je još uvijek iznimno zanimljiva, a Robert Gliński (1952) kojem je na HTV-u do sada prikazana Majka svoje majke iz 1996. jedan je od vodećih autora. Karijeru je započeo za vrijeme "ratnog stanja" osamdesetih, pa su mu filmovi bili i zabranjivani, a interes za suvremene društvene probleme pokazivao je i u svojim kasnijim filmovima.
Bok, Tereska iznimno je dojmljivo, ali i mračno ostvarenje o problemima dijela današnje poljske mladeži koji za razliku od većine drugih (ne samo poljskih) filmova na tu temu nimalo ne ublažava tragičnost situacije (čak ni uobičajenim komičnim scenama koje su ovdje zamijenjene oporim crnim humorom) i drži distancu prema svojim protagonistima, ali je jednako kritičan i prema uvjetima u kojima se oni formiraju.
Efektna crno-bijela fotografija (snimatelj Petro Aleksowski) daje dokumentarnu notu, a tome znatno pridonose i iznimno uvjerljive interpretacije i to ne samo profesionalaca među kojima briljira jedan od danas vodećih poljskih glumaca Zbigniew Zamachowski kao Edek, nego i Aleksandra Gietner i Karolina Sobczak u glavnim ulogama, naturščici koje je Gliński pronašao u popravilištu. Bok, Tereska je već prigodom svoje svjetske premijere na uglednom festivalu u Karlovym Varyma osvojila nagradu FIPRESCI-a (međunarodne udruge kritičara) i specijalnu nagradu službenog žirija, a od brojnih ostalih međunarodnih priznanja ističu se pobjeda na festivalu Wiesbaden goEast i nagrada za najbolji europski film na festivalu u Denveru, dok je u Poljskoj 2002. osvojila gotovo sve najvažnije nagrade.