Mladi afroamerički liječnik dr. Luther Brooks (S. Poitier) radi u okružnoj bolnici koju uspješno vodi ravnatelj dr. Dan Wharton (S. McNally). Dr. Wharton smatra da mlađim kolegama svakako treba pružiti prigodu za napredovanje što ne nailazi baš na odobravanje kolega. Jednog dana policija u bolnicu dovede dvojicu ranjenih pljačkaša, braću Raya (R. Widmark) i Georgea Biddlea (H. Bellaver). I dok se dr. Luther bori za život teško ranjenog Georgea, Ray otvoreno pokazuje mržnju prema boji kože požrtvovnog liječnika. Nakon što George ipak premine, Ray se zaklinje da će ubiti dr. Luthera...
Flm je dobio niz laskavih ocjena, dok ga velik broj današnjih kritičara smatra jednim od najboljih američkih filmova o rasizmu uopće. Takva su mišljenja posve opravdana, jer je drama "Bez izlaza", u prvom redu film izvrsno profiliranih likova čiji odnos kulminira u katarzičnom završetku. Nastao je u najkreativnijoj fazi redateljeva stvaralaštva, a sjajno elaborirana tema rasizma daje odliku univerzalnosti. Besprijekorna gluma i mučno ozračje linča čine Mankiewiczew film neupitnim klasikom. U ulozi sućutnog, ali odlučnog afroameričkog liječnika pojavio dotad malo poznati S. Poitier (Lilies of the Field) zadivivši filmsku javnost glumačkom zrelošću unatoč tome što je imao samo dvadeset i dvije godine. I dok je Poitier upravo ovim filmom na najbolji mogući način otpočeo svoju holivudsku karijeru, njegov je partner u filmu R. Widmark (Kiss of Death) već bio poznato glumačko ime. I on je, baš kao i daroviti Poitier, izvrsno odglumio svoj lik rasista koji u mržnji prema različitom suspreže vlastiti osjećaj inferiornosti. Uz središnji dvojac u filmu nastupaju i L. Darnell (Night Without Sleep) kao Edie, te S. McNally (Split Second) u ulozi dr. Whartona, dok je sam film briljantni portret jedne bigotne sredine čija hinjena uglađenost krije pravo grotlo predrasuda i ljudske nemoći. Mankiewiczew i Samuelsov tekst nominiran je za Oscara u kategoriji najbolje priče i scenarija.