"Svima je jako stalo do tvojeg 'dana živih', osobito u bolnici Walter Reed", komentira vodnik Bryan Anderson. "I vidim što želiš reći, da želiš slaviti nešto takvo. No, iz mojeg stajališta, to ti je 'U redu, evo nas ovdje i slavimo najgori dan u mojem životu. Super, samo me na to podsjećajte svake godine'." Poručnik Dawn Halfaker kaže: "Mislim da ljudi koji dolaze iz rata i žele osjetiti da nešto znače, žele da njihova žrtva, ili vrijeme koje su proveli tamo i energija koju su uložili, da je sve to vrijedilo. Rat je grozota. Ne volim zvukove povezane s njim, mirise koje povezujem s njim. No, sretan sam što sam bio tamo."
U ratu iza kojeg je ostalo više od 27 000 ranjenih, film promatra novu generaciju veterana. Prvi put u američkoj povijesti, 90% ranjenih preživi, ali velik postotak ovih muškaraca i žena vraća se s amputacijama, traumatskim ozljedama mozga i ozbiljnim posttraumatskim stresom. Više od polovice ovih ozljeda preozbiljne su da im dozvole da se vrate aktivnoj vojnoj službi. Gandolfini, koji je posjetio trupe u Iraku u ime USO-a, a ujedno je i izvršni producent.