Joan (S. Weaver) je novinarka, ima obitelj, živi na Manhattanu. Kao i svi drugi, zatečena je strahovitim napadom na World Trade Center i stradanjem tisuća svojih sugrađana. Iako osjeća potrebu da sudjeluje i pomogne, ne zna kako: njezino jedino oruđe su riječi. Nick (A. LaPaglia) je vatrogasni kapetan kojemu je više ljudi poginulo ili nestalo u napadu na Twinse. Utučen je i ima osjećaj krivice što je preživio, teško mu pada obaveza da govori u počast nestalim i poginulim kolegama. Iako je volio svoje ljude, ništa ne može smisliti, a ne želi da njegovi govori budu prazne fraze u kojima nitko neće prepoznati one o kojima se govori.
Njih dvoje, dvoje ljudi različitog podrijetla, načina života, obrazovanja i načina razmišljanja, udružuju se u zajedničkom pothvatu: Nick iznosi činjenice o ljudima, a Joan ih bilježi, osjećajući pri tome da napokon pridonosi svojim sugrađanima. Problem je, kaže Nick, u tome što to nisu heroji, to su običi ljudi o kojima se nema ništa posebno reći. No, razgovarajući sa Joan, Nick otkriva da o svakome od njih, pa i o onima koje je najmanje poznavao, može reći nešto što će pridonijeti njegovom prepoznatljivom portretiranju. Joan je vješta i tankoćutna spisateljica, postavlja prava pitanja i točno shvaća Nickove riječi, pa je Nick iznenađen slikama koje nastaju ispod njezina pera. "To su tvoje riječi", ona skromno objašnjava. " Ja sam ih samo poredala." Ono što se kroz dramu otkriva jest da svatko ima svoj način da pomogne ako to želi i da, kao što Joan u jednom trenutku zaključuje, kad srećemo ljude na ulici, na radnom mjestu, u restoranu, i ne slutimo kakva se čuda kriju u svakome od njih. Zato i anonimni vatrogasci nisu nikad bili "obični ljudi" nego heroji, nije ih samo smrt učinila herojima.
Film je režirao Jim Simpson, muž Sigurney Weaver. Weaver je za ulogu Joan bila nominirana za Zlatni satelit.