Vlak pun zatvorenika, praćen ustaškim vojnicima, putuje prema koncentracijskom logoru u Jasenovcu. U vlaku je inženjer Neven Novak (B. Sotlar) koji s još nekoliko zatočenika uspijeva pobjeći iz vlaka. Skrivajući se po Zagrebu, Novak dolazi u stan bivše ljubavnice Vere (L. Andres) od koje doznaje da mu je sin Zoran (Z. Lukman) živ te da se nalazi u poglavnikovom internatu. Malo je prijatelja kojima se Novak može obratiti, gradom vlada strah i poltronstvo. Novak je ljevičarskih uvjerenja te pod svaku cijenu želi izbaviti sina iz ustaškog internata gdje djecu uče ubijati, a glavu im pune nacističkom ideologijom. To mu i uspije, ušulja se u internat i Zorana, koji jedva prepoznaje oca, odvodi sa sobom. Zoran je uvjeren da je tata stigao iz Njemačke gdje radi u tvornici te niti ne pomišlja da je tata partizan, upravo "ono" protiv čega su ga učili u školi.
Bauerov film prikazao je ratna stradanja i atmosferu u gradu u kojem vlada strah i nagon za preživljavanje pa ipak, rijetki riskiraju i pomažu. Delikatan odnos oca i sina, istine i lažnih uvjerenja te fino psihološko portretirani likovi izdvajaju ovaj film iz klasičnog ratnog žanra. Na festivalu u Puli Ne okreći se sine nagrađen je zlatom za režiju, glavnog glumca (Bert Sotlar), scenografiju (Želimir Zagotta) te diplomom žirija kritike. Neosporni klasik hrvatskog filma i njegov redatelj tijekom novije hrvatske povijesti bio je ignoriran, marginaliziran i na rubu siromaštva sve do svoje smrti 2002.