Dođi vidjeti raj (1990)
Come See the Paradise (Originalni naziv)
drama romantika ratni
Priča o zatvaranju američkih građana japanskog podrijetla u logore za vrijeme rata
Godine 1990. s uspjehom prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, ratna romantična drama scenarista i redatelja Alana Parkera (Bugsy Malone, Pink Floyd: Zid, Anđeosko srce, Evita, Angelin prah), vrlo darovitog filmaša nominiranog za Oscara za režije izvrsnih drama "Ponoćni ekspres" i "Mississippi u plamenu", na intrigantan se i prilično sugestivan način bavi temom internacije američkih građana japanskog podrijetla u logore, jednom od najmračnijih epizoda u američkoj povijesti.
Nakon što u znak borbe za radnička prava u njujorškom kinu 1936. s trojicom kolega podmetne požar, sindikalni aktivist Jack McGurn (D. Quaid) odluči preseliti se u Los Angeles i tamo potražiti novi posao i bolji život. Tamo dobije posao pomoćnika kino-operatera u malom kinu u japanskoj četvrti, u kojem radi dobrodušni mladi Japanac Charlie Kawamura (S. Egi). Jack jednog dana upozna njegovu privlačnu sestru Lily (T. Tomita) u koju se zaljubi na prvi pogled.
Njihova je ljubav obostrana, pa Jack i Lily unatoč protivljenju njezinog oca Hiroshija (S. Shimono) ubrzo započnu vezu. Hiroshi je ponosan i tradiciji odan čovjek, pripadnik prve generacije japanskih imigranata koji brižno skrbi o svojoj brojnoj obitelji, supruzi (S. Hoshi), sinovima Charlieju i Harryju (R. Yamamoto) te kćerima Lily, buntovnoj Dulcie (A. Nishino) i mirnoj Joyce (N. Nakano). Kad doznaju da su međurasni brakovi zabranjeni u većini američkih država, Jack i Lily otputuju u liberalni Seattle i ondje se vjenčaju.
Nakon što Jack ubrzo dobije posao u tvornici konzervi, mladi par uskoro dobije i kćerkicu Mini (E. Gilliam). Međutim, ponovno suočen s kršenjem radničkih prava, Jack će se opet pridružiti sindikatu i time ugroziti budućnost svoje obitelji. A kad naposljetku izbije rat, Jack će biti mobiliziran, a Lili će s Mini, roditeljima, braćom i sestrama odlukom predsjednika Roosewelta s mnoštvom drugih Japanaca, biti deportirana u izolirani pustinjski logor.
Uz dojmljivu glazbu Randyja Edelmana (Policajac iz dječjeg vrtića, Moj rođak Vinny, Beethoven, Posljednji Mohikanac, Maska, EdTv, Ubojica mekog srca, Šangajski vitezovi) i atmosferičnu fotografiju svog stalnog suradnika Michaela Seresina (Gradska vijećnica, Opasna šifra, Harry Potter i Zatočenik Azkabana), pri tome se najviše oslanja na izvrsne glumačke nastupe. Dennis Quaid (Jahači na duge staze, Put u svemir, Unutrašnji svemir, Wyatt Earp, Prava frekvencija, Traffic, Daleko od raja, Dan poslije sutra, U dobrom društvu) u današnjem je filmu ostvario jednu od najboljih uloga u karijeri, a T. Tomita (Klub sretnih žena, Četiri sobe, Dodir, Živjeti na sav glas, serije Santa Barbara, 24) gledateljsku naklonost osvaja smirenim i decentnim nastupom.