Još u rujnu 1991. godine Dubrovnik i jug Hrvatske napadnuti su iz smjera Crne Gore i Hercegovine. U brzome naletu nadmoćnija jugovojska okupirala je prostor od Prevlake do Stona, a blokirani Dubrovnik našao se pod divljačkim topovskim udarima. Sarajevsko primirje početkom 1992. godine donijelo je zatišje, ali se rat prenio u susjednu Bosnu i Hercegovinu. Ondje su jugoslavenska armija i srpski teroristi željeli izbiti na Neretvu, čime bi jug Hrvatske ostao potpuno odsječen od njezina ostatka. U takvim okolnostima u travnju 1992. godine ustrojeno je zapovjedništvo južnoga bojišta s generalom Jankom Bobetkom na čelu, koji je odmah učvrstio obranu i prešao u napad.