Dnevnik Anne Frank

THE DIARY OF ANNE FRANK

, 1959., SAD, 180 min.

6.0

10
9
8
7
6
5
4
3
2
1

Hej! Trebamo i tvoju ocjenu

Jedan od najpoznatijih i istodobno jedan od najpotresnijih dnevničkih zapisa u povijesti 20. stoljeća djelo je tinejdžerice Anne Frank koja je tijekom svog skrivanja pred nacistima u okupiranom Amsterdamu opisala svakodnevicu u jednom potkrovlju koje je dijelila s obitelji i ostalim bjeguncima. Rođena 1929. u Frankfurtu, Anne se nakon dolaska Hitlera na vlast u Njemačkoj 1933. s roditeljima preselila u Nizozemsku, da bi najteže ratne godine provela u iščekivanju odvođenja u logor.

Neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata Otto Frank (J. Schildkraut), jedini preživjeli član obitelji Frank zatočene u nacističkim koncentracijskim logorima u Njemačkoj, stiže u svoj amsterdamski dom u kojem se zajedno sa suprugom Edith (G. Huber) te kćerima Annom (M. Perkins) i Margot (D. Baker) skrivao pred nacistima. Nakon što u kući sretne svoje dobročinitelje iz ratnih vremena gospodina Kralera (D. Spencer) i njegovog pomoćnika Miepa (D. Heath), Otto Frank pronađe u potkrovlju Annin dnevnik u kojem su zabilježeni svi događaji koje je obitelj proživjela do odvođenja u logor 1944... Godina je 1942. Otto Frank, suočen s progonom Židova u okupiranoj Nizozemskoj, odluči se s obitelji skriti u potkrovlje jedne zgrade. Uz obitelj Frank tajno mjesto dijele i supružnici Petronella (S. Winters) i Hans Van Daan (L. Jacobi) te njihov sin Peter (R. Beymer), a uskoro im se pridruži i zubar Albert Dussell (E. Wynn). Suočena sa životom u skučenom prostoru i u neprestanom strahu od upada nacista, trinaestogodišnja Anne počne pisati dnevnik opisujući svoju svakodnevicu, ali i nade, čežnje i strahovanja s kojima se suočava.

Tajna je policija uhitila je cijelu obitelj, a sama je Anne preminula od tifusa u koncentracijskom logoru Bergen-Belsen u ožujku 1945. Njezine su bilješke pod izvornim naslovom Het Achterhuis prvi put objavljene 1947., a nakon nizozemskog izdanja tih iznimno zrelih i emotivnih tekstova Dnevnik Anne Frank doživio je prijevode na niz svjetskih jezika postavši jednom od najčitanijih knjiga proteklih šezdesetak godina. Knjiga je objavljena pod patronatom Annina oca Otta, jedinog člana obitelji koji je preživio kobno odvođenje u koncentracijski logor. Otto Frank aktivno se uključio i u realizaciju filmske inačice dnevnika svoje kćeri koja je na veliki ekran stigla 1959., točno četiri godine nakon praizvedbe kazališne drame Dnevnik Anne Frank na Broadwayu. Komad je djelo bračnog para Frances Goodrich i Alberta Hacketta, poznatih američkih scenarista i dramatičara (Mršavko, Sedam nevjesta za sedmoricu braće) koji su ga postavili prema vlastitom tekstu.

Drama je doživjela veliki uspjeh među publikom i kritikom, a nagrađena je i dvama prestižnim priznanjima: Tonyjem i Pulitzerovom nagradom. Odmah poslije postavljanja u New Yorku jedan od najznačajnijih američkih redatelja klasičnog Hollywooda George Stevens (Div, Mjesto pod Suncem) krenuo je u projekt ekranizacije izvorne drame. Nakon četiri godine intenzivnog rada, suradnje s Ottom Frankom, ustrajavanja na snimanju na izvornim lokacijama u Amsterdamu i potrage za glavnom glumicom koja je trebala utjeloviti Annu Frank, film je dovršen 1959. i upravo se ove godine obilježava pola stoljeća od njegove premijere. Pri izboru za naslovnu ulogu izmjenjivala su se imena Susan Strasberg koja je glumila u predstavi, zatim Natalie Wood te Audrey Hepburn koja je bila izbor Otta Franka. No, ona je odustala iz nekoliko razloga, između ostalog i zbog vlastitih traumatičnih sjećanja na ratne godine provedene u Nizozemskoj. Naposlijetku, angažirana je debitantica Millie Perkins (Dulcinea, Wild in the Country), dok je Otta Franka utjelovio američki karakterni glumac austrijskog podrijetla, oskarovac Joseph Schildkraut (Život Emilea Zole, Čovjek sa željeznom maskom) koji je istu ulogu imao i u kazališnoj postavi.

Svoju je ulogu Annine majke Edith reprizirala i Gusti Huber, a i filmski su scenarij napisali Frances Goodrich i Albert Hackett. Majstor u prožimanju intimističkog ozračja i univerzalnog konteksta svojih filmskih priča, redatelj George Stevens perfektno je uprizorio izvorni tekst započevši radnju pronalaskom Annina dnevnika u poslijeratnom Amsterdamu te nižući zatim zbivanja opisana u njemu od prvog dana skrivanja u potkrovlju do poetične i metaforične završnice. Film je 1959. uvršten u službenu konkurenciju Međunarodnog filmskog festivala u Cannesu, a nominiran je za osam Oscara, uključujući i kategorije najboljeg filma i najbolje režije. Američka filmska akademija nagradila ga je s tri statuete: za najbolju scenografiju, za najbolju crno-bijelu fotografiju snimatelja Williama C. Mellora (Najveća priča ikad ispričana, Mjesto pod suncem) te za najbolju sporednu žensku ulogu Shelley Winters (Susret u parku, Posjedonova avantura) koja je kasnije svog Oscara donirala Muzeju Anne Frank u Amsterdamu. Osim nje za Oscara je nominiran i Ed Wynn (The Great Man, šou The Ed Wynn Show), dok je u jednoj od uloga i buduća zvijezda mjuzikla Priča sa zapadne strane Richard Beymer kao Peter Van Daan. Iako je potkrovlje iz priče izgrađeno na filmskom setu u Hollywoodu zbog zahtjeva produkcije, eksterijeri su snimljeni u Amsterdamu na izvornom mjestu zbivanja.