Radio Box

Zagrobni djelatnici pomažu netom umrlima izabrati događaj koji će ponjeti u vječnost

Naša ocjena8/10
Vaša ocjena-

Nakon života

WANDAFURU RAIFU / AFTER LIFE

, 1988., Japan, 118 min.

0.0

10
9
8
7
6
5
4
3
2
1

Hej! Trebamo i tvoju ocjenu

Riječ je o vrlo dojmljivom ostvarenju koje prvu fazu zagrobnog života smješta u posve zemaljski ambijent, prostore neke škole, poduzeća ili slične ustanove arhitektonski oblikovane otprilike u stilu pedesetih. Zagrobni djelatnici se (gotovo) ničim ne razlikuju od kancelarijskih službenika i tim, filmski sugestivno oblikovanim realističkim pristupom, Koreeda kreira vrlo osobitu atmosferu potpuno različitu od velike većine dosadašnjih filmova eshatološke tematike, osobito ih hollywoodske radionice...

Satoru Kawashima (S. Terajima), Takuro Sugie (N. Takashi), Takashi Mochizuki (Arata) i Shiori Satanaka (E. Oda) zaduženi su za netom umrle ljude koje primaju u svojim uredima i priopćavaju im da u roku od tri dana moraju izabrati jedan događaj iz svog života koji smatraju najvažnijim. Taj događaj će službenici i njihova ekipa filmski rekonstruirati i snimiti te će ga umrli ponijeti sa sobom u vječni život, u kojem će sve drugo osim tog događaja zaboraviti. Mnogim ljudima nije se lako sjetiti i odlučiti za najvažniji događaj, a posebno su problematični sedamdesetogodišnji Ichiro Watanabe (T. Naito) i 21-godišnji Iseya (Y. Iseya). S vremenom se otkriva da su zagrobni službenici odreda ljudi koji nisu mogli ili željeli izabrati najznačajniji događaj u životu i s njim započeti vječni život, zato ih je snašla zagrobna služba. Među njima posebno se zbližuju 22-godišnji Mochizuki, koji zapravo ima sedamdesetak godina, ali kako je umro kao 22-godišnjak ostao je takav, i 18-godišnja Shiori...

Ovo je treći i do sad najistaknutiji film 40-godišnjeg japanskog sineasta Hirokazua Koreede, jednog od vodećih suvremenih japanskih autora. Prirodni glumački nastupi dodatno garniraju autentičnost cjeline. Film je prikazivan i nagrađivan na brojnim međunarodnim festivalima, od kojih su najpoznatiji u San Sebastiánu gdje je nagrađen nagradom FIPRESCI-ja, te Torinski festival. Redovno je distribuiran i u Americi, ostvarivši za takvu vrstu filma respektabilan prihod od osamsto tisuća dolara.