Put prema Suncu

GÜNESE YOLCULUK

, 1999., Turska, Njemačka, Nizozemska, 105 min.

drama

0.0

10
9
8
7
6
5
4
3
2
1

Hej! Trebamo i tvoju ocjenu

Iskreno i nenametljivo angažiran film autorice Yeşim Ustaoğlu, koja svojim političkim angažmanom - jasnom kritikom turske vlasti prema političkim oponentima, osobito Kurdima - nastavlja tradiciju najuglednijeg turskog filmaša Kurda Yilmaza Güneyja (njegov glasoviti film "Put", snimljen u suradnji sa Şerifom Görenom, u Turskoj je slobodno prikazan tek petnaestak godina nakon nastanka). Film je snimljen u Turskoj, s turskim temeljnim produkcijskim udjelom, te je nagrađen na oba glavna turska međunarodna filmska festivala...

Mladić Mehmet došao je prije dva mjeseca u Istanbul u potrazi za poslom. Radi kao tragač za podzemnim vodama, a njegova djevojka Arzu u praonici rublja. Jedne noći Mehmet pomogne Kurdu Berzanu, kojeg su napali turski nogometni navijači, i tako njih dvojica postaju najbolji prijatelji. Berzan je stariji od Mehmeta i već je dvije godine u Istanbulu. Zarađuje kao ulični prodavač glazbenih diskova i kaseta, ali i politički je aktivan, zbog čega je na meti policije. Prilikom jedne rutinske policijske racije policija uhiti Mehmeta jer je čovjek koji je sjedio do njega imao pištolj. Mehmet je sumnjiv i zbog svoje izrazito tamne pute kakvu obično imaju Kurdi, no policija mu ipak ne uspije dokazati nikakvo kazneno djelo. Iako nevin, Mehmet je obilježen te radnici s kojima je dosad stanovao traže da se iseli. Berzan mu nalazi novi smještaj, u kojem provodi i nevine sate s Arzu, ali policija ga i dalje drži na oku. Berzan je uhićen u protestnom štrajku...

Iskreno i nenametljivo angažiran film u kojem se prijateljska i ljubavna tematika skladno spajaju s političkom. Autorica Yeşim Ustaoğlu svojim političkim angažmanom - jasnom kritikom turske vlasti prema političkim oponentima, osobito Kurdima - nastavlja tradiciju najuglednijeg turskog filmaša Kurda Yilmaza Güneyja (njegov glasoviti film "Put", snimljen u suradnji sa Şerifom Görenom, u Turskoj je slobodno prikazan tek petnaestak godina nakon nastanka). Činjenica da je njezin film snimljen u Turskoj, s turskim temeljnim produkcijskim udjelom, te da je nagrađen na oba glavna turska međunarodna filmska festivala, u Istanbulu (najbolji turski film, najbolji turski redatelj, nagrada FIPRESCI-ja, nagrada publike) i Ankari (najbolji film), svjedoči da je zadnjih godina u Turskoj došlo do osjetne liberalizacije. Taj film je imao izvrstan odjek i na međunarodnoj filmskoj sceni: na prestižnom Berlinskom festivalu prikazan je u natjecateljskom programu te su mu dodijeljene nagrade Plavi anđeo i Mirovna nagrada, a bio je i nominiran za Europsku filmsku nagradu u kategoriji najbolje fotografije. Također, sudjelovao je na nizu manjih no uglednih međunarodnih festivala (tako i na našem Motovunu) te osvojio mnoštvo nagrada.