Takashi Miike je najpoznatiji po svojoj upotrebi pretjeranog i vrlo eksplicitnog nasilja. Kao pionir brutalnosti na filmskom ekranu (još prije nego po tome razvikani Q. Tarantino), najviše je posvetio svoju karijeru B-filmovima napumpanim akcijom, yakuzama i katanama (naravno uz obilje krvi i perverzije). Ipak, kao redatelj se okušao u raznim žanrovima – od adaptacija stripova, yakuza filmova, mjuzikla, hororaca pa evo, i do jedine njegove drame koju sam gledao. Riječ je o remakeu filma iz 1962. što za Miikea nije prvi takav projekt jer je prije ovog filma snimio izvanredan remake samurajskog akcijskog filma "13 Assassins" prema orginalu iz 1963.
I kakav je Miike sa suzdržanom akcijom i nasiljem? Prilično dosadan...
Početak priče je snažan. Ukazuje na apsurd Bushida kao zastarjeli sustav vrijednosti u Japanu tijekom razdoblja mira od građanskih ratova. Preispituje što je čast među samurajskom kastom i čega je vrijedna, odnosno, nije vrijedna. Ima izuzetno pamtljivu scenu harikirija - užasno uznemirujuću i brutalnu ali istovremeno važnu za priču i gdje je očiti doprinos Miikea.
Nakon prvog napetog dijela slijedi priča glavnog lika u flashback scenama i tu je zapravo gdje film najviše pati. Od te točke priča postaje vrlo predvidljiva što ne bi bio toliki problem da nije u besvijest rastegnuta. Radnja usporava, odnosi među likovima su plitko prikazani a sve prati melodramatična glazbena pozadina koja kao da na koljenima moli gledatelja da ima suosjećanje za sve na ekranu. Na kraju slijedi nešto više tipično na Miikea, što bi bilo ok da je njegov tipičan film u pitanju, ali ne i drama koja preispituje vrijednost ljudskog života i časti. Naravno, riječ je o akcijskoj sceni gdje je dosadnu glazbu zamijenio jako loš CGI snijeg čiju vizualnu svrhu ne shvaćam.
Nisam gledao orginal iz 1962., no moderna verzija je sigurno mogla biti dinamičnija i kraća od 128 min. Nakon što sam pogledao film, pročitao sam kako je orginalna verzija riješila kraj i razočaran sam što je tako jak završetak odbačen u korist jefitno izgledajuće akcijske scene. Unatoč tome što nisam gledao obje verzije, nemam nimalo sumnje da je ova slabija.
Za fanove Miikeovih filmova premalo njegovih "specijaliteta", za dramu prerastegnuta priča, za remake ništa unaprijeđeno čime opravdava noviju ekranizaciju.