London, 2. svibnja 1997. godine. Tony Blair (M. Sheen), vođa novih laburista, novi je britanski premijer, najmlađi nakon Lorda Liverpoola, 1812. godine. On i njegova supruga Cherie (H. McCrory) odlaze na audijenciju kraljici Elizabeti (H. Mirren), na kojoj će ga kraljica proglasiti premijerom. Prvo vatreno krštenje za Blaira dolazi već četiri mjeseca poslije: princeza Diana poginula je u Parizu, a kako će je pokopati, bit će uzrok prvog sukoba između dvora i Vlade. Kraljica Elizabeta smatra da je princeza Diana nakon rastave prestala biti član kraljevske obitelji, te da njezin pokop mora biti privatan, a Tony Blair smatra da će to biti veliki izazov za britanski narod, koji je pokojnu Dianu smatrao svojom, narodnom princezom. Princ Charles (A. Jennings) od majke traži pokop s kraljevskim počastima, jer je Diana majka dvojice prinčeva, Williama i Harryja... Britanski redatelj Stephen Frears (High Fidelity, Opasne veze) po drugi je put za "Kraljicu" bio nominiran za Oscara za režiju (prvi je bio film Grifters, 1990.), a film je bio u nominaciji za Oscara i za najbolji film, scenarij, kostime i glazbu. Ni scenaristu Peteru Morganu nominacija za Oscara za "Kraljicu" nije jedina, dvije godine poslije bio je među nominiranima za film Frost/Nixon. A Oscara je osvojila H. Mirren, danas jedna od najboljih britanskih glumica, koja je do sada osvojila sedamdesetak najuglednijih nagrada, glumila u osamdesetak filmova te je tri puta bila nominirana za Oscara (The Madness of King George, Gosford Park, The Last Station). H. Mirren rekla je da joj se nije bilo teško uživjeti u ulogu kraljice Elizabete, ne samo zato što je za vrijeme priprema i snimanja bila okružena njezinim snimkama, nego i zato što je našla da ima velikih sličnosti u izrazu lica i držanju tijela. Bila je tako uvjerljiva na snimanju da je ekipa, inače navikla na opušteno i ležerno ponašanje, pri kraju snimanja stajala uspravno, s rukama iza leđa, kako se iskazuje poštovanje u kraljičinom prisustvu.