Zahvaljujući ovom turističkom procvatu, većina stanovnika danas zarađuje mnogo više negoli nekoć od ribarenja: iznajmljujući smještajne kapacitete i plovila te na različite načine udovoljavajući potrebama i željama gostiju. Kitopsine su tako tražene i zbog pitomosti i druželjubivosti koje, unatoč nevjerojatnoj veličini, iskazuju prema ljudima. Ovdašnji ribari običavali su ovim društvenim stvorenjima iz zabave bacati preostatak od ulova pa su im kitopsine postale neobično privržene. Znaju se čak i poigrati s ljudima kao sa starim prijateljima. Prije pojave kitopsina selo je bilo u pravoj nevolji jer su ljudi pretjeranim izlovom gotovo posve uništili morski okoliš. No, danas na mjestu trošnih i ruševnih zgrada brzo niču nove zidane kuće, prodavaonice i restorani. Kako na ribarenje odnedavno ne odlazi više mnogo ljudi, polako se obnavlja i okoliš u morskim vodama. Iako se turizam ovdje pokazao unosnim, prerastao je u borbu, očito bez pobjednika jer je kitopsine sve teže nahraniti. Životinje su dodatno razdražene zbog pretjerane znatiželje ronilaca koji ih uznemiravaju dodirujući ih, pa čak i nepromišljeno ozljeđujući. Vlasnici prodavaonica ronilačke opreme počeli su zbog toga davati roniocima upute za ponašanje pod vodom. U pomoć je priskočila i mjesna uprava s odredbom da se zarada od ove trgovine ima ravnopravno dijeliti. Međutim, seljani ne shvaćaju da pojavu kitopsina nitko ne može jamčiti. Kad se tako dogodi da ih nema, velik broj ljudi ostaje razočaran. U toj se neizvjesnosti neki seljani čak okreću molitvi za povratak kitopsina. Na sveopće olakšanje golemi se divovi sutradan ipak pojave, no svima je jasno da ovaj dar s neba neće potrajati.