Balerina Marija na svečanoj akademiji u čast Dana republike, razgovara sa svojim mlađim kolegicama i govori im kako joj nije žao što nije nastupala prethodne tri godine, jer je to vrijeme provela u partizanskoj oslobodilačkoj borbi, "a to je mnogo važnije i sadržajnije od puke igre u kazalištu". Zatim počinje pripovijedati o njenim ratnim doživljajima. 1942. godine ona je nastupala u Hrvatskom državnom kazalištu i jedva se uspjela obraniti od zavodničkih nasrtaja ustaškog satnika Vuksana. Kada je bila u posjeti svojoj majci u Karlovcu, bila je svjedok jedne ustaške akcije zastrašivanja stanovništva. Akcija hvatanja partizana nije uspjela jer se mladi partizan uspio izvući iz obruča i pobjeći s otetom partizanskom zastavom. Marija više ne može živjeti u takvom svijetu i odlučuje pridružiti se kalničkim partizanima.