Nije bilo postavljano mnogo pitanja, a mogućnosti su bile bezgranične 1980-ih, u zlatnom desetljeću kapitalizma, što je značilo da se Voss, kao i brojni drugi bankari, mogao dići do neslućenih visina. Sada kada ima 50 godina i nije više potreban, šeta se, pomalo plašljivo, napuštenim katom banke i konferencijskim salama. Osvrće se na prošle dane megalomanije kao Gordon Gekko s Wall Streeta, koji se vraća na mjesto zločina. Voss je mislio da je gospodar svemira, sa svojih osam monitora i dugmetom čijim je klikom mogao utjecati na događanja na drugom kraju svijeta. Ali taj svijet postajao je sve opskurniji, posljedice su postajale sve nepredvidljivije i mjehur je na kraju pukao. Osim što priča svoju ličnu priču, Voss također rasvjetljava trenutnu ekonomsku situaciju u Europi i objašnjava zašto banke vjerovatno neće promijeniti smjer niti poslovati transparentno.