Radio Box

Art film u čijem je središtu afirmacija o ljubavi kao najplemenitijem ljudskom osjećaju

Naša ocjena8/10
Vaša ocjena-

Dolls

DOLLS

, 2002., Japan, 109 min.

0.0

10
9
8
7
6
5
4
3
2
1

Hej! Trebamo i tvoju ocjenu

Film je prikazan u natjecateljskom programu festivala u Veneciji te programu Visions festivala u Torontu, a Japanska filmska akademija nominirala ga je za svoju nagradu u kategorijama najboljeg fotografije, scenografije, glazbe i rasvjete...

Mladi i lijepi, Matsumoto i Sawako bili su sretan par čija je ljubav trebala biti okrunjena vjenčanjem, no Matsumoto se polakomio za novcem i lagodnim životom koji bi mu donio brak s kćerkom njegova bogata poslodavca. Saznavši za to, Sawako pokuša samoubojstvo, a kad Matsumoto to dozna napusti vlastito vjenčanje i otada besciljno luta držeći dugim crvenim konopcem svezanu za sebe Sawako, kako više nikad ne bi bili razdvojeni. Matsumoto i Sawako, odjeveni u tradicionalna kimona, lutaju tako Japanom, a svaki njihov korak i izrazi njihova lica govore koliko su očajni.

Yakuza Hiro, zašavši u treću životnu dob, također upoznaje bol iznevjerene ljubavi. Naime, jednom davno, prije trideset godina, on je bio siromašan marljiv radnik kojem je ljupka zaručnica svakog dana donosila ručak u park, ali Hiro je želju za bogaćenjem pretpostavio ljubavi, postao yakuza i bez riječi napustio voljenu, koja mu od tad svakog dana, svih trideset godina, u isti park donosi ručak, nadajući se da će on opet doći. Haruna Yamaguchi donedavno je bila pop-zvijezda, obožavana no usamljena, a sad joj je lice prekrito zavojima nakon nesreće koju je doživjela. Skromni Nukui ju iskreno voli i sad napokon dobiva priliku da joj to pokaže...

Najveća japanska filmska i TV zvijezda Takeshi Kitano stvorio je raznovrstan filmski opus u kojem ipak prevladavaju intrigantni gangsterski filmovi, među kojima je najcjenjeniji "Vatromet". U nas, Kitano je najpoznatiji po filmu "Zatoichi samuraj", jedinom koji je do sad prikazivan u redovnoj hrvatskoj kino distribuciji, ali njegov je opus dobro poznat ovdašnjim filmofilima zahvaljujući i ciklusu njegovih filmova koji je emitirala Hrvatska televizija. Ovaj film je jedno od njegovih novijih ostvarenja u kojem najekscplicitnije iskazuje svoje sklonosti art-filmu: istodobno raskošan i delikatan dizajn s pažljivom uporabom boja, spajanje simbolističke artificijelnosti i realizma, dugi kadrovi i spor tempo, referiranje na tradiciju lutkarskog bunraku teatra, tvore osebujnu cjelinu kojoj je u središtu afirmacija ljubavi kao najplemenitijeg ljudskog osjećaja i najdragocjenijeg no i najfragilnijeg ljudskog odnosa koji uvijek zahtjeva posebno pažnju i njegu.