Dokumentarni film,prožet igranim scenama, donosi višeslojan portret Napulja - od ženskog zatvora u Pozzuoliju i uskih uličica Španjolske četvrti, do stambenog kompleksa Vele di Scampia, gradskih vidikovaca i padina Vezuva. Redatelj u zatvoru razgovara s osuđenicama koje otkrivaju svoje sudbine, dok intelektualci i umjetnici analiziraju grad kroz neprestanu izmjenu optužbi i obrana javnog i privatnog djelovanja njegovih građana. U filmu se sukobljavaju građanska i pučka kultura, iznoseći svoje muke i nadanja. Izranja tako slika grada koji se s jedne strane grčevito čuva, a s druge, sam sebe uništava ili pak se iznova rađa kao mit o velikoj, izgubljenoj prijestolnici. Posebno se ističe uloga ženske kulture kao protuteže, ali i žrtve prevladavajućeg mačizma, nasilja i moći.