Godine 2009. Elizabeta Kurtz Hranilović iz Zagreba rodila je sina Pavla. Nakon uredne trudnoće uslijedio je šok kada je doznala da je njezin sin liječničkom pogreškom zamalo izgubio život te da je njezin život ugrožen. Pavao je jedva preživio posljedice poroda te je zbog njih trpio cijeli svoj život, potpuno ovisan o roditeljskoj i liječničkoj skrbi. Njegova starija sestra Mia odrastala je u bolnici zajedno s bratom gdje je često boravila sa svojim roditeljima. Svaka infekcija, bakterija, virus životno su ugrožavali Pavlov život, no njegova se majka borila i brinula za njegovo zdravlje, njegova prava i pokušavala mu omogućiti dostojanstven život unatoč teškoj patnji koju je zbog svojega stanja proživljavao. Sve je to utjecalo na cjelokupni život obitelji Hranilović, na Mijin odgoj i odrastanje, ali i na zdravlje roditelja. Samo 32 dana prije Pavlove smrti, godine 2022., od posljedica bolesti umro je njegov otac Marko. U samo mjesec dana Hranilovići su ostali bez oca Marka i sina Pavla. Elizabeta, po struci vjeroučiteljica, svjedoči da joj je u tim trenucima samo vjera u Boga pomogla te da je iz nje crpila snagu da nastavi živjeti i brinuti se o svojoj Miji, koja je odlučila nakon završene gimnazije upisati studij medicine i nastaviti pomagati ljudima, baš kao što su liječnici pomagali njezinom bratu.