Dana 3. svibnja 1987. Dalida se ubila u 54. godini. Netom prije smrti na brzinu je napisala na papirić nekoliko riječi: "Ne mogu više podnijeti ovaj život. Oprostite mi." Zatim je legla na krevet i progutala tablete koje je brižno pripremila, uz čašu alkohola koja im je pojačala učinak. Nakon toga ugasila je svjetiljku na noćnom ormariću i, za razliku od svih ostalih večeri, zaspala bez upaljenog svjetla. Kao da se prvi put u životu više nije bojala tame. Cijelu su je karijeru smatrali najuspješnijom zvijezdom music halla, najpopularnijom umjetnicom i pjevačicom s najviše nastupa. Je li Dalida tada mogla zamisliti da će njezine pjesme, ali i priča o njezinu životu, koji joj je postao nepodnošljiv, biti toliko posebne da će je nadživjeti za 30 godina, za razliku od većine njezinih kolega koji su nakon smrti pali u zaborav? Njezina prijateljica Line Renaud nazvala ju je "blještavom i mračnom" u dokumentarnom filmu Gérarda Millera i Anaïs Feuillette, gdje se pojavljuje uz petnaestak drugih gostiju (Orlanda, Sergea Lame, Bertranda Delanöea, Lizu Azuelos, Jeana Sobieskoga, Davida Lelait-Heloa, i Rosy Gigliotti, Dalidinu rođakinju i tajnicu). Line kaže da je Dalida neprestano sumnjala u sebe te svoj ljubavni i profesionalni život, pa se uvijek smatrala nepotpunom.